Radivoje Kerović: Tradicija kao činilac savremenosti

U Uvodu svog rada Kerović piše kako je „danas... više nego ikada ranije potrebna sloboda rasuđivanja o bitnim stvarima". Potom, objašnjava da je tu reč „o slobodi kao bistrini i nepomućenosti uma i umnog rasuđivanja. Ono omogućuje, tamo gde je prisutno, sagledavanje stvari onakvih kakve jesu u njihovoj biti i istini".

Ova vrsta slobode je neophodna u suočavanju „sa vlastitom kulturom i svijetom života, odnosno vladajućim modelom življenja, mišljenja i ponašanja. Taj model življenja, mišljenja i ponašanja, naslijeđen i utisnut u naše još uvijek nemušto i neorganizovano, a već opasno rasuto i zbunjeno, nacionalno i kulturološko biće, možemo ovdje na početku nazvati tradicijom. I to ne kao tradicijom koja se tretira kao nešto što je zanavijek minulo, što pripada mrtvoj prošlosti i tobože uopšte ne tangira naše savremeno postojanje kao ljudi i naroda. Naprotiv, tradicijom kao nečim živim i dinamičnim što još uvijek na presudan način bubnja u našem biću a da toga nismo ni svjesni, ili ne želimo da budemo svjesni. Iz te tradicije mi izrastamo i kao savremena misaona bića i ljudi i upleteni smo u nju nevidljivim vezama."

Takođe, Kerović smatra da „tradiciju kao prebogato polje 'prošlosti' i istorijskog postojanja naroda i kulture nismo kako treba istražili i proučili, zasluženo protumačili i osvijestili u njenim pozitivnim dometima". Zašto je važno da to učinimo nagoveštava i ovim rečenicama: „Suočavanje sa tradicijom jeste istovremeno samosagledavanje i samoosvješćivanje vlastitog bića, njegovo artikulisanje i oblikovanje. Kao takvo, ono je istovremeno i profilisanje zdravog i osmišljenog načina lične i kolektivne egzistencije."

Urednik ciklusa Đura Vojnović