Pismo i identitet – kome i zašto smeta ćirilica
Gost „Gozbe“: Miloš Milićević
Srpsku javnost nedavno je uznemirio groteskni slučaj direktora Komunalnog preduzeća u dalmatinskoj opštini Vrsi kraj Zadra, koji je naložio da se ukloni ćirilički natpis sa nadgrobnog spomenika u toj opštini pozivajući se na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji, prema njegovoj kreativnoj interpretaciji, podrazumeva da Srbi imaju pravo da se na bilo koji način koriste svojim pismom samo u opštinama u kojima predstavljaju više od trideset odsto stanovništva. Ovaj bizarni izliv šovinizma poslužio je kao povod da se srpska javnost podseti na brojne slučajeve sistematskog progona srpskog pisma u Hrvatskoj, ali u znatno manjem broju slučajeva i da se postavi pitanje zašto je ćirilici potrebna institucionalna zaštita u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori. Dok su srpski latinični tabloidi i portali sipali grdnje i objašnjavali kako treba tumačiti Ustav Hrvatske, niko od njih se nije setio zaboravljenog člana 10. Ustava Srbije i Zakona o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličkog pisma, koji je pompezno donesen pre dve godine i od tada ostao mrtvo (ćirilično) slovo na papiru.
Iako je višedecenijski trend galopirajućeg potiskivanja ćirilice iz javne upotrebe u velikoj meri zaustavljen, pa se po tom pitanju mogu čak uočiti i neki pozitivni preokreti, pogotovo na planu novih tehnologija, ostaje činjenica da jedan glasan procenat Srba gaji prema svom pismu prezir koji ni po čemu ne zaostaje za prezirom hrvatskih, bošnjačkih, odnosno montenegrinskih nacionalista, dok solidna većina – da li iz konformizma, da li iz javašluka, da li iz neznanja – u svakodnevnoj upotrebi ćirilicu izbegava. Stoga se prirodno postavlja pitanje – zašto? O kakvoj identitetskoj aksiologiji je reč, da ona doživljava pismo svog jezika kao kulturnu pretnju? Odakle to vrednovanje potiče, kako se usvaja, zašto uporno opstaje čak i suočeno sa izlivima otvorenog šovinizma, poput ovog u Dalmaciji? Zašto je ćirilica problem, i zašto je problem Srbima?
Odgovore na ova, kao i niz drugih pitanja o vezama srpskog identiteta sa pismom i slovesnošću, potražićemo u razgovoru sa filologom i srbistom Milošem Milićevićem.
Autor „Gozbe“: Nikola Tanasić
Коментари