понедељак, 03.07.2023, 09:00 -> 11:28
Аутор: Никола Танасић
Hrišćanstvo i evropski identitet(i)
Gost emisije: Stefan Radojković
U velikom ideološkom sukobu „konzervativnih“ i „radikalnih“ snaga, „desnice“ i „levice“, „tradicionalista“ i „progresivaca“, jedna od tema koja često isplivava na površinu jeste pitanje hrišćanskog nasleđa Evrope i Zapada. Sam pojam „Zapada“ svoje poreklo vodi prvo iz Zapadnog rimskog carstva, a zatim, u još jačem smislu, od pojma „zapadnog hrišćanstva“, koje se nakon Velike šizme pretočilo u naročitu civilizaciju, i koje je sve do našeg vremena oblikovalo političke i društvene realije tzv. „zapadnog sveta“. Izraz „hrišćanska Evropa“ nekada je predstavljao pleonazam, a danas se njime označava „nesvodivi ostatak“ stare kulture (i negdašnjeg sjaja), svojevrsni muzej ili rezervat za one stanovnike Starog kontinenta koji „nisu nastavili u korak s vremenom“.
I dok Zapad prolazi kroz proces bacanja vlastitog religijskog nasleđa u orvelovske „rupe za pamćenje“, Istok, preciznije, zemlje Evrope koje su pre pola veka pripadale tzv. Istočnom bloku, i koje su imale svoje vlastite eksperimente sa radikalnom sekularizacijom, „ukidanjem religije“ i „prevazilaženjem primitivnih zaostataka predmodernog društva“, prolazi kroz višedecenijski period „resakralizacije“ javnog života, u kome religija igra sve upadljiviju i sve značajniju ulogu. Na prvi pogled, izgleda kao da su se u odnosu na sredinu XX veka uloge okrenule – Zapad je od konzervativnog hrišćanskog društva postao leglo „borbenog ateizma“, dok se na Istoku obnavljaju porušeni hramovi, uvodi veronauka u škole, i jačaju veze države i crkve.
Koje je mesto hrišćanske vere (i religije uopšte) u političkim diskursima i društvenom životu Evrope i Zapada, kako uloge crkve u društvu variraju po različitim regijama Evrope, i u kojoj meri se razlikuju unutar kulturnih domena različitih hrišćanskih konfesija, pitaćemo istoričara i politikologa Stefana Radojkovića.
Autor emisije: Nikola Tanasić
Коментари