Đura Daničić

''Meni se sve čini da će se ova (1847) godina spominjati u srpskoj književnosti, istina ne kao lijep danak u godini, ali –ako da Bog- kao osvitak tome lijepome danku. Ovo sam počeo slutiti kako sam čuo za ''Novi Zavjet'' da se sprema svojijem istinitijem vidjelom i Srbina da obasja. ... Ja nijesam sad dokolan da ti ih ovdje sve nabrajam; ako nijesi spavao, ti si ih vidio, a ako si spavao muči se sad i raspituj, ne bio se lijeniti. Ali ću ti jednu takvu priliku kazati koju mi ovdje od nekoliko dana gledamo, a kod vas se još ne vidi. Ta je prilika: Pesme Branka Radičevića. Ja mislim da do danas nije nijedan učeni Srbin ovako pjevao kao ovaj Radičević, a on pjeva onako kako treba Srbin književnik da pjeva. ... Istina, još ih je malo, vrlo malo, koji ovako misle i rade kao ovaj Radičević, ali ne boj se malo stado, jer bi volja oca nebeskoga da ti da carstvo.''

Osvit lepog danka koji spominje Đura Daničić, jeste iščekivanje izlaska iz štampe ''Novog zavjeta'' koji je preveo na narodni jezik Vuk Stefanović Karadžić. Te književno plodonosne 1847. pojavio se Vukov prevod svete knjige, koji se i danas koristi, a objavljen je i pesnički prvenac Branka Radičevića, napisan takođe narodnim jezikom. Iste godine u Budimu, u štampariji Peštanskog univerziteta, svetlost je ugledala i njegova knjiga ''Rat za srpski jezik i pravopis''.

Ko je Đura Daničić? Ko je taj mladić o kojem se naširoko govorilo i u Budimu, Pešti, Segedinu?

Imao je 17 godina kada je u almanahu ''Bačka vila'' objavio prevod dve kratke priče s nemačkog jezika na maternji. Potpisao ih je samo imenom – Đorđe.

Od kuda sada to Đorđe?

Rođen u Novom Sadu 1825. godine, u svešteničkoj porodici, kao četvrto dete oca Jovana Popovića i majke Ane Mojić iz Sombora - dobija ime Đorđe, na krštenju Đurađ. Kasnije menja prezime u Jugović, pa u Daničić, a ime u Đura, pod kojim je i ostao upamćen. Porodica Popović imala je šestoro dece. Jedina kćerka Sofija rano je preminula, pa je Đura odrastao okružen braćom. Njegov brat Miloš Popović bio je pesnik i jedno vreme urednik ''Srpskih novina'', prvog glasila u Kneževini Srbiji. Osnovao je i uređivao konzervativni list ''Vidov dan''. Mladen je trgovao u Đali, Uroš je bio krojač u Novom Sadu, a Vasilije Vasa Popović postao je, kao i otac, sveštenik. Službovao je u Mošorinu. O trojici braće: Đuri, Milošu i Vasiliju najviše se pisalo. Zalagavši se za svoje svetonazore Miloš i Vasilije bili su oštro kritikovani – mahom zbog konzervativnih i klerikalnih ideja. Blizak pravoslavnim kanonima, Vasa je dobio nadimak ''Kanoner'' što je prihvatio, pa se katkad tako i potpisivao ispod tekstova.

U emisiji ''Kod dva bela goluba'' donosimo priču o delu, prijateljstvima i nasleđu Đure Daničića koje seže do danas.

Muzička urednica: Marija Radojević

Autorka i urednica: Branka Selaković