Da li Vajber „čita“ naše poruke: šta stoji iza reklama za kredite u privatnim prepiskama
Nakon što su pojedini korisnici Vajbera primetili da im se u privatnim prepiskama, prilikom kucanja određenih reči povezanih sa finansijama, pojavljuju istaknuti linkovi sa reklamama za kredite, u javnosti su se otvorila pitanja o zaštiti privatnosti i načinu na koji aplikacije koriste podatke korisnika. I banke i kompanija „Rakuten Vajber“ tvrde da poruke nisu čitane, dok stručnjaci ukazuju na pravne, etičke i marketinške aspekte ovakve prakse.
Pojedini korisnici Vajbera primetili su da im se u privatnim prepiskama, nakon što ukucaju reči poput „banka“, „kredit“, „rata“ ili „plata“, pojavljuju reklame jedne banke sa linkom i porukom „uzmi kredit“, što je izazvalo sumnju da li se njihova komunikacija čita i analizira.
I banka čiji su oglasi prikazani i kompanija „Rakuten Vajber“ tvrde da privatnost korisnika nije narušena i da niko nema pristup sadržaju poruka.
Glavni koordinator Službe za borbu protiv visokotehnološkog kriminala Uprave za tehniku MUP-a Nenad Bogunović ističe da je reč o kompleksnom pitanju koje se može posmatrati iz više uglova.
„Da li su prekršene odredbe zakona o zaštiti potrošača, to je možda na nekom drugom da sudi, ali u ovom trenutku da se krivično-pravno tereti neko – ne postoji osnova. Ne postoje indicije da je neko imao pristup komunikaciji naših građana, da su banke čitale te poruke. One jesu i dalje end-to-end enkriptovane, odnosno šifrovane na serverima, bar prema saznanjima kojima raspolažemo“, kaže Bogunović.
Naglašava da bi u slučaju saznanja da je neko imao pristup zaštićenoj komunikaciji postojao jasan osnov za postupanje nadležnih organa.
„Ukoliko dobijemo informaciju da je bilo ko imao pristup zaštićenoj komunikaciji naših građana, apsolutno postoji osnov za postupanje naše službe i tužilaštva za visokotehnološki kriminal“, dodaje Bogunović, podsećajući i na ranije slučajeve hapšenja hakerskih grupa koje su zloupotrebljavale komunikacije radi prevare građana.
Marketinški stručnjak Miljan Premović ukazuje da korišćenje aplikacija podrazumeva prihvatanje određenih uslova, ali da se pojedine prakse nalaze na granici prihvatljivosti.
„Što se tiče zakona o oglašavanju, možda se iz ugla duha zakona ovo može tumačiti kao neka vrsta zloupotrebe, iako ne verujem da je postojala namera da se to desi, znajući kako generalno funkcioniše reklamiranje na Vajberu“, navodi Premović.
On objašnjava da je u konkretnom slučaju aktiviran sistem brendiranih ključnih reči, koje se automatski prepoznaju tokom kucanja poruke, ali da je formulacija poruke „uzmi kredit“ izazvala snažnu reakciju korisnika.
„Ta poruka možda nije bila najbolje formulisana i izazvala je pažnju. To može biti i planski urađeno, ali takav pristup može imati kratkoročan efekat i više štete nego koristi, posebno kada je reč o poverenju korisnika“, smatra Premović.
U saopštenju kompanije „Rakuten Vajber“ navodi se da uvođenje brendiranih ključnih reči ni na koji način nije ugrozilo privatnost korisnika. Kako ističu, te reči se aktiviraju isključivo na uređaju korisnika, slično animacijama koje se pojavljuju prilikom čestitanja rođendana.
„U slučaju da korisnik ukuca reč koja je identična izabranim brendiranim ključnim rečima, ona biva obojena na ekranu korisnikovog uređaja i tematsko CTA dugme biva aktivirano ako korisnik to izabere slanjem poruke ili klikom na dugme. Potpuna enkripcija za sve prepiske ostaje primenjena na svim nivoima komunikacije“, navodi se u saopštenju.
Prema objašnjenjima, ni Vajber ni banke ne čitaju poruke, već je sistem podešen tako da se pojava određenih ključnih reči automatski povezuje sa reklamnim sadržajem.
Ipak, Bogunović ukazuje da problem u ovom slučaju nije prevashodno krivično-pravne, već etičke prirode.
„Ovde je problem više etički, jer je postavljena netransparentnost u celom procesu. Ako se koriste ovako agresivne i intruzivne metode, onda bi javnost bar trebalo da bude jasno obaveštena, a ne da se proizvodi ovakva reakcija“, kaže on.
Sa pravnog stanovišta, dodaje, kompanije ne smeju da prate sadržaj komunikacije, jer bi to bilo u suprotnosti i sa GDPR-om i sa domaćim zakonodavstvom.
Premović podseća da korisnici formalno prihvataju uslove korišćenja prilikom instaliranja aplikacija, ali da to ne znači da su uvek svesni na šta pristaju.
„Možda formalno-pravno jesmo dali saglasnost, ali i po GDPR-u i po našem zakonu, koji je stroži, ukoliko eksplicitno ne damo odobrenje, nešto ne bi smelo da se dešava“, ističe Premović.
Sagovornici upozoravaju da je ključno pitanje u ovom slučaju – poverenje korisnika.
„Ako se ovakve prakse budu eksploatisale, ljudi će prestati da koriste Vajber i okrenuće se drugim platformama. Postoji granica koju kompanije ne bi smele da prelaze, jer u suprotnom šteta može biti mnogo veća od kratkotrajne pažnje koju dobiju“, zaključuje Premović.
Коментари