среда, 12.07.2023, 07:30 -> 19:40
Аутор: Виктор Лазић
Prvi sudanski student u Jugoslaviji, lekar koji je umro kao slikar
Voleo je Bajaginu muziku, ali više od svega slikarstvo i žene, iako je život proživeo radeći kao radiolog u svom Sudanu i drugde u svetu. Bio je oženjen Srpkinjom, a ovo je mala priča o njegovim strastima.
Pre nekoliko godina posetio sam u Kartumu slikarski atelje najpoznatijeg srpskog studenta medicine u Sudanu, Fuada Abu Samre. Bio je prvi student u Jugoslaviji koji čak nije bio stipendista, nego je došao u Beograd o svom trošku. Sudan je dobio nezavisnost 1956. godine, a samo dve godine kasnije Fuad se već upisao na Medicinski fakultet.
S beretkom na glavi podseća na francuske slikare. Stan mu je prepun slika. Zadivljuje me jedna naslikana dama raskošne crvene haljine nabreklih grudi. Pokazuje mi svoja umetnička dela, a kad stane pored njih, u boje se utapa i njegovo mršavo staro telo. Neke su vesele kao mladalački dani, a druge pune tmurnih očiju i boja kao da predosećaju nesreću. Pojedina platna su ogromna, preko celog zida. Boje i četkice su svud po ne baš preterano sređenom domu.
„Živeo sam i radio u Sudanu, Londonu, Bagdadu… putovao svetom. Ja sam lekar po profesiji, ali slikar po duši! Nisam mogao da završim život a da ne ostavim traga na platnu, drvetu, staklu, ma bilo čemu što mi padne pod ruku kad osećanja krenu da mi se kovitlaju.“
Talentovan je i slike mu se skupo prodaju. Pod stare dane po svetu prikazuje svoja dela po izložbama čijim se katalozima hvali.
Na polici prepoznah Medicinsku enciklopediju Leksikografskog zavoda u deset knjiga. Dobro je rabljena, a sigurno jedva preneta za Sudan – ima u njoj skoro dvadeset kilograma. Na polici je takođe džinovski srpski kuvar „Veliki pelaprat“, a tu su, odmah pored mikroskopa, i audio-kasete Bajage i instruktora.
Među afričkim tikvama, maskama i kotaricama spazih da je na zid okačen i srpski opanak i šajkača, a tu je i flaša šljivovice, stara dvadeset godina. To mu je poklonio tast, otac njegove bivše srpske supruge. Sa njom ima troje dece.
Fuad je bio prvi ekspert za rendgen u Sudanu, to mu je bila specijalizacija. Obišao je mnogo zemalja kao eminentni doktor, čak je osamdesetih godina prošlog veka jedno vreme radio na Kosovu i Metohiji. Njegovo znanje spasilo je na stotine života, učinilo da se mnoge bolesti na vreme otkriju pa i izleče, smanjilo je patnju mnogih ljudi. Ali ne i patnju u njemu. On je slikar, a ne lekar, pa ako je već živeo kao lekar, odlučio je bar da umre kao slikar.
Albumi sa poštanskim markama otkrivaju još jednu Fuadovu strast. Ali on mi priznaje koja mu je najveća slaba tačka: žene! Voleo ih je celog života i još ih voli. Zamenio bi godine staračkog života za jednu strasnu noć, ali to davno nije moguće. Divi se lepoti Srpkinja – ne može da zamisli da bi vile ili boginje mogle biti lepše.
Ja sam se tih dana zagledao u jednu Etiopljanku. Bila je mlada i naivna, pobegla u Sudan od bede i građanskih nemira. Etiopljanke vole dugu kovrdžavu kosu, njena je zaista bila bujna. Kosa mi se najviše na njoj i dopala: činilo se kao da je u kovrdžama skupljena cela Afrika.
Fuad je, sasvim razumevši i moju opčinjenost ženama, ponudio da prenoćimo kod njega. Bio sam u potpunoj neverici kada je pred spavanje skinula, činilo se, dve trećine svoje glave, a onda sam pomalo postao i rastužen i razočaran: trebalo je sebi priznati da su emocije prema perici bile veće nego prema njoj.
Moja Etiopljanka dolazi iz konzervativne porodice, nikada ranije nije izašla sa muškarcem i čula je da je veliki greh spavati sa suprotnim polom. Ali je sada u tuđem gradu i tuđoj zemlji, život je težak i usamljena je. Malo ljubavi, malo dodira, pa i malo mog novca, ne bi joj škodilo. I tako je pristala da legne u krevet sa mnom i počini taj veliki greh – spavanje sa muškarcem. Samo što je ona bila ubeđena da se tu radi o pravom spavanju, a ja nisam želeo da nevinom biću razvejavam iluzije. Život će to svakako sam učiniti, a zahvalan sam joj na toj nevinosti, na slatkim snovima te noći koja je za pamćenje.
A za pamćenje je i dobroćudni Fuad, prvi srpski student, rendgenolog koji je tragao za lepotom i pronašao je u ženama. Bilo mu je žao što ženske lepote nema dovoljno da se njome ispuni svaki kutak postojanja. Na kraju je ostao sam, a ogromnu prazninu, u sebi, ali i u nesrećnom svetu, ispunjavao je slikarskim bojama.
Umro je pre građanskog rata, nije doživeo da gleda kako mu pokućstvo i dame koje je strpljivo prenosio na platno, raznose pljačkaši.
Коментари