четвртак, 12.11.2026, 22:04 -> 22:06
Извор: РТС, Nature, Eart
Znamo li kada će vulkan da eruptira – sićušni kristali plagioklasa znaju
Novo istraživanje otkriva da mali kristali unutar magme menjaju svoj hemijski sastav neposredno pre vulkanskih erupcija. Ovi mikroskopski pokazatelji mogli bi postati ključni alat za predviđanje buđenja nekih od najopasnijih vulkana na svetu.
Milioni ljudi živi u blizini vulkana duž Pacifičkog vatrenog pojasa, čiju je aktivnost izuzetno teško predvideti. Nova analiza, objavljena u časopisu Nature Communications, otkriva specifičan hemijski otisak u kristalima minerala plagioklasa neposredno pre vulkanske erupcije. Istraživanje je vodila doktorandkinja Danijela Para Enkalada sa Univerziteta u Kvinslendu, prikupivši uzorke koji po prvi put jasno ukazuju na procese koji prethode izlivanju lave.
Otkriće skrivenog otiska u Andima
Tim naučnika je ispitao stene sa sedam različitih vulkana duž pojasa od 230 kilometara u Andima na teritoriji Čilea i Argentine. Istraživači su pod mikroskopom posmatrali najnovije kristale, debljine ljudske dlake, koji se formiraju u završnim fazama magmatskog kretanja ka površini. Ovi takozvani mikrokristali pokazali su se kao izvanredni zapisničari dešavanja, otkrivajući identičan hemijski sastav na svim ispitivanim lokacijama bez obzira na starost i vrstu vulkana.
Mehanizam buđenja uspavanih džinova
Plagioklas raste u magmi nekoliko kilometara ispod površine Zemlje i ponaša se poput kameleona, menjajući svoj sastav u zavisnosti od temperature i količine prisutne vode. Naučnici su izračunali temperature pod kojima su se ovi posebni kristali razvijali i otkrili jasan uzorak. "Računarsko modelovanje pokazalo je da je hemijski otisak kristala povezan sa prodorom veoma vruće magme iz većih dubina u plići magmatski rezervoar", objasnila je Para Enkalada.
Novi priliv vrele magme, čija se temperatura kreće između 900 i 975 stepeni Celzijusa, donosi veće količine rastvorene vode i naglo meša hladniji, već uskladišteni materijal. Ovaj proces efikasno destabilizuje unutrašnji sistem kanala vulkana, dovodeći do stvaranja mehurića gasa. Taj rast pritiska u plitkoj magmatskoj komori predstavlja okidač koji neminovno pokreće erupciju, a stručnjaci su ovaj fenomen nazvali polje eruptivnosti plagioklasa.
Koliko ovakav pritisak može biti ekstreman potvrđuju i posebna merenja sprovedena na vulkanu Ogastin na Aljasci. Istraživačica Valeri Vaser sa Univerziteta na Aljasci otkrila je da je dodavanje nove vrele magme povećalo pritisak za 7,7 megapaskala pre velike erupcije koja se dogodila ranije. Taj nivo pritiska, koji višestruko premašuje prosečne kućne aparate, bio je sasvim dovoljan da razbije okolne stene i otvori put kojim magma nezaustavljivo gura ka samoj površini terena.
Pomoć u nadzoru i potrazi za metalima
Identifikovanje ovog mikroskopskog upozorenja moglo bi doneti ozbiljne promene u načinu na koji stručnjaci širom sveta prate globalnu vulkansku aktivnost. Viši autor studije, vanredna profesorka Tereza Ubide, naglasila je da bi hemijski potpis plagioklasa u budućnosti mogao da pomogne u prepoznavanju naizgled mirnih vulkana koji zapravo zahtevaju pažljiviji nadzor.
Sa druge strane, analiza ovih istih kristala može usmeriti pažnju i na staru magmu koja se polako hladi duboko u Zemljinoj kori i nikada ne uspeva da erumpira.
Neeruptivna magma služi kao svojevrstan inkubator za nakupljanje metala, što geološkim istrazivačima pruža dragocen resurs. Kako je istakla Ubideova, proučavanje ovih kristala moglo bi da razjasni način na koji magmatski sistemi akumuliraju metale poput bakra i zlata. Ova spoznaja stvara potpuno nove veze između klasične vulkanologije i potrage za kritičnim mineralima koji su danas neophodni za razvoj rešenja baziranih na obnovljivoj energiji.