Читај ми!

Može li građansko vaspitanje da oživi mamute

Današnja nauka sposobna je za čuda, pa i da vrati neke izumrle vrste. Ali ni ona ne može da zaustavi proces uništavanja prirode kao posledice razvoja koji nije održiv. Za to je potrebno podizanje svesti koje počinje u najranijem uzrastu, a Italija daje odličan primer.

Na Frušku goru vraćen je jelen, a u Zasavicu - dabar. Pod nadzorom naučnika, određene vrste, vraćaju se u nekadašnja staništa, iz krajeva sveta gde ih još ima. 

Treba učiti i naučiti kako da se opet ne nađu u „izgnanstvu". Sada se prate mikro-čipovima, a stručnjaci vode računa o razmnožavanju i uslovima u staništima.

U napretku tehnologije, kao jednom od glavnih krivaca za stanje prirode u kome se sada nalazi, krije se ključ za važan, reverzibilni proces!

Tako će se možda, i na srpskoj strani Đerdapa, ponovo nežno žuteti jedinstveni cvet kazanske lale, koja je nestala „s ove strane Dunava" zbog (sada stručnjaci znaju) izgradnje hidroelektrane.

Ima još samo oko hiljadu primeraka na celom svetu, preko reke - kod komšija Rumuna. Čekamo je da se vrati. U međuvremenu, uz pomoć stručnjaka, povratak lale uz nadzor, bio bi izvesniji. 

Isto tako jedinstvena biljka - moravski vodeni orašak, zauvek je nestao iz doline Morave, samim tim i iz celog sveta, jer je uspevala samo u moravskim vodama.

Naučili smo da je nema - zbog izgradnje auto-puta. Naučićemo i kako da sledeći put, kada se mešamo u prirodne tokove, sprečimo da nestane neki novi orašak!

Sa sticanjem znanja o genetici, na osnovu sačuvanih materijala, metodama genetičkog inženjeringa, stručnjaci bi mogli da vrate vrste koje su zauvek nestale sa planete.

Neki istraživači prikupljaju materijal za ponovnu genetičku rekonstrukciju davno izumrlog runastog mamuta, a uz takve priče većina se seti Parka iz doba Jure.

„Znanje je moć" 

Ne moramo se vraćati milionima godina u prošlost i plašiti se da će uskoro Zemljom ponovo šetati dinosaurusi. Dovoljno je pogledati listu vrsta koje su ovog trenutka na ivici egzistencije, upotrebiti Bejkonovu „Znanje je moć", i održati ravnotežu njihovom zaštitom. I ne samo to, već mudro trošiti resurse, obezbediti energetsku efikasnost, razvijati tehnologiju korišćenja alternativnih izvora energije, pratiti stanje staništa, glečera, temperaturnih oscilacija...

Za slojevitost problematike kakva je zaštita životne sredine, ne bi trebalo da je teško probuditi radoznalost.

Kako rade solarni a kako vetroparkovi? Zašto je dobro da razvrstavam otpad? Zbog čega je važno da sačuvamo šume i posadimo drvo, i šta je zapravo efekat staklene bašte?

Na ta, i brojna druga pitanja, deca u Italiji od ove školske godine, dobijaju odgovore od nastavnika ali i brojnih stručnjaka, u okviru obaveznog školskog programa, i to počev od predškolskog nivoa obrazovanja. 

Građansko obrazovanje je obavezno, i deci u Italiji, kroz prilagođen program, približava važnost zaštitničkog odnosa prema prirodi, objašnjava šemu održivog razvoja, čuvanja kulturnog i prirodnog nasleđa, ukazuje na dragocenu solidarnost, ali i sajber-bezbednost, digitalnu pismenost, prava i dužnosti građana.

„Trudimo se da nastavnicima, učenicima, pa i njihovim porodicama u okviru ovog programa pružimo korisne informacije i mogućnost razmatranja tema od opšteg interesa. Građanskim obrazovanjem, objedinićemo znanje, ali i praktične veštine koji će učiniti da budemo aktivni u društvu, svesni građani, kritički orijentisani i odgovorni", objasnila je ministarka obrazovanja Italije Lucija Acolina. 

Na zahtev Ministarstva, obrazovne institucije u Italiji, ažurirale su nastavni plan i program kako bi se novim predmetom „razvile osnove za buduće kadrove profila koji zahtevaju savremena ekološka, socijalna, ekonomska, pravna i građanska znanja i iskustva".

S tim u vezi, sa učenicima svake nedelje (u okvirima izvodljivog usled aktuelne pandemije), znanja i iskustva dele brojni eksperti iz oblasti životne sredine, ali i sudije, nutricionisti, umetnici, poznate ličnosti...

Šah, ping-pong i učenje na plaži 

U Trstu se tako već organizuje „nastava pod nebom". Učenicima škole „Đuzepe Kaprin" na raspolaganju je amfiteatar okružen jezercetom, botaničkim vrtom i crvenim javorom... 

U Tarantu su u kompleksu škola „Pirandelo" već završili eko-projekat kojim su stare školske klupe, nastavnici sa đacima, pretvorili u table i figure za šah i ping-pong stolove. 

Nekada nismo znali... Nekada je zaista stanovnik Uskršnjeg ostrva bio uveren da zbog rituala mora da poseče što više stabala. I kada je ostala puka golet, desio se „rat sviju protiv svih" uz kanibalizam i krvavu svakodnevicu. Oni su tako naučili. 

Danas, učeći iz iskustva bogate nam istorije istrebljenja svega i svačega, potrebno je primeniti i onu Kantovu „Ne čini drugome ono što ne bi želeo da bude učinjeno tebi". Kant nas je (ljudsku vrstu) od životinja razlikovao time što posedujemo razum. Zahvaljujući toj razlici, postali smo domininatni. Zahvaljujući baš toj razlici - razumom i znanjem, moguće je pokrenuti pomenuti reverzibilni proces...

Poruka koja proizlazi, za one koji su još u školskim klupama: „Ne činite prirodi ono što bi vas skupo koštalo". Umesto toga, pozovimo ih da razvojem tehnologije, otpad koristimo za proizvodnju struje ili toplotnu energiju (više od trećine domaćinstava u Beču se greje na otpad), da učimo kako da proizvodimo sve štedljivije sijalice, pravimo efikasnije vetrogeneratore i solarne panele... Dobitak - obostran. Vukovi siti i ovce na broju. Moguće je zaista! Samo treba - izabrati taj put.

Tako su na Siciliji u kompleksu škola „Portela dela Đinestra", stare klupe rešili da iskoriste za scenografiju u školskim predstavama, ili kao dekor u školskom vrtu.

Isto su uradili i u tehničko-ekonomskoj i tehnološkoj školi „Ejnaudi" u blizini Vićence, gde je stari nameštaj recikliran i pretvoren u klupe i stolice novih učionica na otvorenom prostoru.

„Naše zelene učionice na otvorenom, a već ih imamo tri, su u punom kapacitetu i redovno ih koristimo, a mogu ih i drugi rezervisati, elektronskim putem", rekla je direktorka škole Laura Bjankato. 

 

Škole u mestima koje su na obali mora imaju posebne pogodnosti. Tako je u Vastu Marina, u provinciji Kjeti, gde se časovi o zaštiti prirode održavaju pored mora. Projekat „Na peščanoj plaži" učenike redovno dovodi do obala. Sve je počelo u uslovima kada je bilo potrebno obezbediti fizičku distancu, koju nameće pandemija koronavirusa, pa se rado prešlo na neformalne metode nastave, jer je otvoreni prostor pružao mnoge pogodnosti, posebno školama sa manjkom prostora, kao što je škola „Madona del Azilo".

„Naš čas na plaži je obogaćen emocijama, entuzijazmom, a deca sa punom pažnjom aktivno učestvuju i uživaju u prilici da uče, dok ih miluje sunce, i dok ih okružuje prelepa priroda", priča direktor škole Masimilijano Melkjore.

Pružanje primera o održivosti je i darivanje školskog nameštaja školama koje bi ih kupovale. Umesto trošenja sredstava i kupovine nameštaja od drveta, tehnička škola „Tosi" iz Busta Arsicija, poslala je 200 školskih klupa do škole „Ugo Foskolo di Veskovato" iz Kremone. Ideja je malo zakasnila sa realizacijom zbog pandemije, ali je akcija ipak uspela na leto 2020. 

„Dve opštine su se pobrinule da se sve izvede do kraja a besplatni transport je obezbedila porodica jedne nastavnice", rekla je direktorka škole „Ugo Foskolo di Veskovato", Paola Belini.

Pokazalo se da tokom pandemije, i recilaža može biti od pomoći, i to u školama u glavnom gradu Italije.

Paravani od recikliranog materijala za veći komfor u učionicama tokom pandemije

Paneli od recikliranog kartona kao eko-paravani, omogućili su da učenici bezbedno podele prostor u učionicama, laboratorijama... Tako je mnogim učenicima bilo omogućeno da nastavu pohađaju direktno, a ne onlajn. 

 

U kompleksu škola „Via Niti" u Rimu, koristi se više od 100 ekoloških paravana. 

„Potpuno su reciklabilni, i kada se završi pandemija, od njih ćemo napraviti posebnu izložbu. Ideja je potekla od Pjerpaola Đanucija, arhitekte, i roditelja jednog od naših učenika. U amfiteatru smo napravili i zid dimenzija šest puta tri metra, kompletno izrađen od školskih tabli", rekla je direktorka kompleksa škola Eliza Marsija Vitalijano.

Učionice i radionice na otvorenom održavaju se i u Bolonji, u „Kompleksu škola 12", gde učenici, kad god to mogu, stolice zamenjuju panjevima.

U Paviji, u Kasteđu, takođe su se na kreativan način dosetili kako da deci pruže dobar primer ponovne upotrebe predmeta. 

„Našu učionicu na otvorenom smo opremili između ostalog i industrijskim drvenim bubnjevima za namotavanje kablova koje smo obojili i prilagodili novoj funkciji - deca na njima sede dok slušaju predavanja o održivom razvoju, reciklaži... Imamo 15 do 20 veličina bubnjeva, tako da ima mesta za decu svih uzrasta. Našu učionicu na otvorenom koristimo uvek kada je sunčan dan", ispričala je direktora kompleksa škola Anđela Sklavi. 

Pravovremeno stvaranje baze 

Dok se stigne do učenja o Kantu, Bekonu, dok se ne raščivijaju tajne genetike, staništa i ćudi (na primer dabra koji se došavši iz Bavarske fino snašao u Srbiji), dok se ne završe biološki, tehnološki, poljoprivredni, geografski fakulteti i postulati savremene ekološke politike.... stvara se baza. Na vreme.

Svako dete će shvatiti da se jedna limenka može, uz manje energije, bez problema pretvoriti u istu takvu novu, lepu i čistu limenku. Samo ako se razvrsta tamo gde treba.

Nije teško razumeti da struju mogu dati i vetar i sunce. I to sve uz razvijanje ljubavi kod najmlađih, koja se zapravo podrazumeva, jer je to ljubav nalik onoj prema majci. Ljubav prema prirodi.

Posadiće drvo u školskoj akciji i biće ponosni što tako imamo kao planeta, jedan minus manje, jer tamo daleko u Amazoniji, ili Indoneziji, u plućima planete, neko vršlja danima i noćima, i nemilice smanjuje kapacitet tih pluća snižavajući stalno rezultate globalne spirometrije. 

Osim što na otvorenom slušaju predavanja, u kompleksu škola u mestu Moso, u ekološkim radionicama uče i da praktično doprinesu zaštiti prirode.

Učenici sređuju vrt, brinu o botaničkoj bašti, prave bibilioteku u parku, održavaju igralište, prave oznake pored staza u parku...

Tokom leta, nastavnici su uspeli da za đake obezbede i veliku baštu u selu, zajedno sa susednim voćnjakom, na 15 minuta hoda od škole. 

„Uzbudljivo je provoditi vreme na tom imanju. Učiće o hrani, restauraciji predmeta, ručnim radovima, vežbaće graviranje, pravljenje keramičkih posuda, tkanje, pravljenje figura Isusa za naš Božićni običaj - kada se javno prikazuje scena Hristovog rođenja...", ispričala je profesorka Elena Salmistrano.

Zelene priče Srbije

Nije da „zelene priče" iz Italije, nemaju pandan i u Srbiji. Iako predmet „Građansko vaspitanje", koje obrađuje i problematiku životne sredine, spada u izborne, kao i recimo „Čuvari prirode", o zaštiti životne sredine deca u našoj zemlji uče i kroz nekoliko drugih predmeta.

Brojne su i nezavisne školske akcije sortiranja otpada, prikupljanja materijala za reciklažu, radionice o ekologiji, a u Srbiji je prisutan i međunarodni projekat „Eko-škola"

Osnovna škola „Vožd Karađorđe" iz Leskovca od 2015. godine je „Eko-škola". To znači da organizuje edukaciju učenika, roditelja i zaposlenih o tome kako se stvaraju dobre navike, i kako se podiže svest o značaju očuvanja životne sredine. 

„Znanja o ekologiji, zaštiti životne sredine i održivom razvoju stiču se kroz sadržaje predmeta biologija, geografija i izbornog neobaveznog predmeta ‘Čuvari prirode', mada se početna znanja stiču i u okviru nastavnih predmeta ‘Svet oko nas' i ‘Priroda i društvo' u mlađim razredima osnovne škole. Međutim, to gradivo nije dovoljno da bi se formirala i održavala ekološka svest učenika", rekla je nastavnica biologije i koordinator projekta „Eko škole" u OŠ „Vožd Karađorđe", Sanja Mitrović Stevanović. 

Dodaje da bi bio poželjan obavezni predmet koji bi isključivo proučavao životnu sredinu i „u okviru koga bi se učenici, uz stručnu pomoć nastavnika, saradnika iz lokalne sredine, medija, bavili istraživanjima o svim mogućim zagađivačima životne sredine, načinima njene zaštite, merama koje treba preduzimati, odnosima između živih bića, antropogenim uticajima i pronalazili rešenja za ekološke probleme, najpre teoretska, a zatim i praktična".

„Naravno, taj predmet ne bi trebalo da ima suvoparni sadržaj, već da kroz različite vidove ekoloških akcija, kreativnih radionica, projekata i tribina učenici stečeno znanje primene za rešavanje ekoloških problema u svakodnevnom životu", objasnila je Mitrović Stevanović.

„Od znanja ne boli glava"

Pitali smo i učenike u Srbiji koliko bi voleli da „više uče" o zaštiti prirode. I - imaju predloge.

„Sviđa mi se ideja da se uvede predmet koji će se isključivo baviti ekologijom, gde bi kroz ekološke radionice obeležavali ekološke datume, organizovali eko-kvizove, pravili panoe, prezentacije i podučavali sebe i mlađe o značaju očuvanja životne sredine i svim mogućim štetnim posledicama koje zagađenost ima na zdravlje ljudi", rekla je učenica sedmog razreda Jana Ivković. 

„Postoje brojna pitanja iz ove oblasti na koje želim detaljnije odgovore: 'Na koje sve načine zagađenost može loše uticati na naše živote?', 'Koliko ozbiljno naše loše navike mogu biti štetne po životnu sredinu?', 'Šta je najgore što može da se desi našem okruženju?'", ističe učenica sedmog razreda Teodora Kovačević.

Nemogućnost totalnog prekomponovanja 

Ipak, uprkos napretku tehnologije u svakom smislu na svakodnevnom nivou, za čovečanstvo je mnogo toga i dalje nedostižno. Pa tako treba znati da prašumu koju je priroda komponovala vekovima, ne možemo ponovo napraviti.

Deca koja uče na obalama mora, lakše će shvatiti da upravo u tim vodama ima teških metala koji prelaze u meso riba, a da su na dnu izvora života - tone otpada.

O brzini taloženja smeća svedoči i najsvežiji primer zaštitnih maski i rukavica koje se nemilice troše tokom pandemije koronavirusa i koje su u ogromnim količinama pronađene na dnu Sredozemnog mora.

Stručnjaci kažu da njihova razgradnja traje 450 godina. Dok se završi taj proces, svet će možda zadesiti još koja pandemija.

Zadruge i vredne ruke 

U OŠ „Sveti Sava" u Požarevcu aktivna je učenička ekološka zadruga „Mozaik". Hol škole postao je bogatiji za reciklažni kutak.

Tu su punktovi za recikliranje i presovanje limenki i pet ambalaže. Tako se pored odgovornosti prema životnoj sredini podstiče i bavljenje fizičkom aktivnošću. 

Takođe u Požarevcu, u OŠ „Kralj Aleksandar I", u okviru učeničke zadruge „Vredne ruke", rade i sekcija za reciklažu, i ekološka sekcija.

Učenici su u jednoj od akcija pravili magnete od recikliranih materijala koje su prodavali na „Festivalu cveća", a sav novac iskorišćen je za humanitarnu pomoć učenicima u školi.

I OŠ „Boško Buha" u Beogradu ima Ekološku sekciju, koja postoji još od 1996. godine. 

Učenici su zaduženi za negu biljaka koje su samostalno posadili i razmnožili, što im je svakodnevna aktivnost. Đaci su odgovorni i za gajenje ribica u školskom akvarijumu.

Kada je reč o reciklaži, u školi se često organizuju akcije sakupljanja sekundarnih sirovina, u kojima učestvuju svi učenici i zaposleni.

Predškolci u akciji 

Osim u osnovnim školama, i u predškolskim ustanovama realizuju se različiti ekološki projekti. Jedan od njih nosi ime „Čuvam moju planetu" i realizuje se u predškolskoj ustanovi „Moje detinjstvo" u Čačku. 

Lokalna zajednica prepoznala je važnost i značaj upoznavanja dece u najranijem uzrastu sa zaštitom životne sredine, i započela finansiranje predškolskih ustanova u tom smislu. 

Neke od aktivnosti koje se realizuju u vrtićima su ekološke radionice, istraživačke aktivnosti, interaktivne priče, dramatizacije, sakupljanje ambalaže, izleti, ekološke patrole, ekološke izložbe, izrada promotivnog materijala, a održavaju se, sada već tradicionalno - manifestacije „Eko fest" i „Eko karneval". 

Pre učenja o odredbama različitih sporazuma o klimatskim promenama, i pre upisa specijalizacije pulmologije, najmlađe treba i konkretno podučiti i to podacima koji mogu biti pokretač daljeg interesovanja za zdravlje planete ali i ljudi. 

Upravo na nastavi u učionicama na otvorenom, treba reći da svake godine nestane 10 miliona hektara šuma, da je čovek odgovoran za nestanak čak 27.000 vrsta godišnje, da od posledica zagađenja, na svetu godišnje umre 8,3 miliona ljudi...

Ekologija je u svim predmetima

U Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije, navode da se „osnovna promena koju donosi orijentacija ka ključnim kompetencijama za celoživotno učenje i opštim međupredmetnim kompetencijama, ogleda u dinamičnijem i angažovanijem kombinovanju znanja, veština i stavova relevantnih za različite realne kontekste koji zahtevaju njihovu funkcionalnu primenu". 

„To se postiže saradnjom i koordinacijom u planiranju i ostvarivanju aktivnosti, odnosno povezivanjem programskih sadržaja predmeta i drugih oblika obrazovno-vaspitnog rada. Svaki čas ili druga aktivnost prilika je da se radi na razvoju kompetencija. Imajući na umu ove kriterijume, kao i karakteristike obrazovnog sistema u Srbiji i konteksta u kojem funkcioniše, naročito pedagošku orijentaciju reformisanih planova i programa nastave i učenja, važno je istaći da u okviru opštih međupredmetnih kompetencija koje su relevantne za oblast ekologije jeste propisan i odgovoran odnos prema okolini. Zbog toga se ekologija i zaštita životne sredine trenutno u školama u Srbiji obrađuju kroz programske sadržaje svih predmeta, programa i aktivnosti", navode za Portal RTS-a iz Ministarstva. 

Dodaju da su posebne oblasti posvećene ekologiji obuhvaćene predmetima „Svet oko nas", „Priroda i društvo", „Biologija" i „Geografija".

„Osim toga, u statusu slobodne nastavne aktivnosti postoje ‘Čuvari prirode'. U okviru školskog programa, škola autonomno definiše i vannastavne aktivnosti, u skladu sa potrebama i interesovanjima učenika, kao i specifičnostima same škole", navode u Ministarstvu.

„U tom smislu sadržajima iz oblasti ekologije učenici se mogu baviti u okviru ekoloških sekcija ili projekata koji se realizuju u saradnji sa jedinicom lokalne samouprave ili drugim partnerima. Orijentacija obrazovnog procesa ka međupredmetnim kompetencijama ne znači uvođenje novih predmeta niti dodatnih časova tematski posvećenih određenoj oblasti i kompetenciji", zaključak je resornog ministarstva.

Briga o prirodi kao životni stil

Predstavnici nevladinog sektora u Srbiji smatraju da je „uvođenje obrazovnog gradiva o zaštiti životne sredine i klimatskim promenama u sve nivoe školovanja od izuzetnog značaja ukoliko želimo, kao društvo i država, da se razvijamo u skladu sa ciljevim održivog razvoja".

„Ekološka ‘pismenost' treba da počinje od ‘malih nogu' i da se unapređuje tokom celog školovanja, kroz različite pristupe učenju - kao poseban predmet, ili kao sastavni deo više predmeta. Na ovaj način se ne postiže samo obrazovanje učenika, već se razvija životni stil koji podrazumeva brigu o životnoj sredini", kaže za Internet portal RTS-a programski direktor Centra za unapređenje životne sredine Vladan Šćekić.

„U Srbiji se situacija popravlja, i u obrazovnom sistemu se sve više daje značaj životnoj sredini u okviru različitih predmeta, pa i uvođenjem novih predmeta. U budućem periodu je važno raditi na sistematizaciji gradiva, odnosno, stvaranju interdisciplinarnog predmeta koji će imati razvijen program koji prati učenike, bez obzira na obrazovni profil, tokom celokupnog školovanja", smatra Šćekić.

Dodaje da je takav pristup potrebno integrisati u postojeći obrazovni sistem u najkraćem mogućem roku, kako bismo što pre osposobili današnje učenike da razumeju relacije koje vladaju između čoveka, prirode, prostora, društva i tehnologije. U godinama koje dolaze, posledice neodgovornog odnosa prema životnoj sredini će biti sve očiglednije i snažnije, a današnji mladi će biti u poziciji da donose odluke, i stoga je važno da to rade na odgovoran i informisan način.

Evropska unija kao globalni lider u pitanjima zaštite prirode

U zemljama Evropske unije je ekologija počela da se uvodi u školske predmete sredinom devedesetih godina prošlog veka.

Svaka država u tom smislu ima svoje nacionalne planove i strategiju. 

„Ovakva težnja dolazi sasvim prirodno, imajući u vidu nivo zainteresovanosti EU da se pitanja zaštite životne sredine i klimatskih promena rešavaju ubrzanim tempom, čime se i potvrđuje da je EU globalni lider u ovim oblastima", objasnio je Šćekić.

Integracija ekologije u obrazovni sistem je na različitim nivoima u pojedinačnim državama, ali svakako postoji generalni konsenzus u Evropskoj uniji o značaju unapređenja obrazovanja u tom pravcu. 

Ne moramo kao Bušmani (koji nemaju znojne žlezde kako bi organizam uštedeo vodu) u pustinji Kalahari da jedemo korenje i ostavljamo bolesne i stare na milost prirodi, jer... Panta rei! (Sve teče!) Savremenost se može ispoštovati, a ostati „čista obraza". 

Tekst je realizovan u okviru projekta „Puls Evrope - medijske posete EU", koji finansira Evropska unija.  

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 30. април 2024.
16° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво