Nuklearne probe probudile rasede ispod Severne Koreje – potresi ne prestaju ni osam godina kasnije
Novo istraživanje pokazuje da su podzemne nuklearne probe ispod planine Mantap, koje su severnokorejskre vlasti sprovodile do 2017. godine, aktivirale prethodno usnule geološke rasede, pokrenuvši lavinu od skoro 1.400 potresa koji se pojačavaju godinama od poslednjeg testa.
Kada snažnim eksplozivima udarite u zemljinu koru, planeta ne ostaje uvek nema. U tunelima iskopanim ispod planine Mantap u Severnoj Koreji, Pjongjang je izveo šest nuklearnih proba između 2006. i 2017. godine. Sada su geolozi otkrili dokaze da su ovi testovi reaktivirali prethodno mirne rasede, pokrenuvši stotine potresa koji nastavljaju da menjaju seizmičku sliku regiona.
„Najzanimljiviji rezultat nije samo to što su zemljotresi usledili nakon podzemnih nuklearnih proba, već način na koji se seizmičnost razvijala", objasnio je seizmolog Kvang Hi Kim sa Nacionalnog univerziteta Pusan u Južnoj Koreji za naučni portal Sajens alert.
Severnokorejska lokacija za testiranje Pungje-ri nalazi se ispod planine Mantap, vrha visokog 2.205 metara u severoistočnom delu zemlje. Udaljena lokacija bila je idealna za testiranje rastućih nuklearnih kapaciteta nacije. Tuneli su bušeni horizontalno u planinu ispod stotina metara čvrste stene, što je pomagalo u kontroli i zadržavanju radijacije.
Poslednji test odigrao se 3. septembra 2017. godine i bio je ubedljivo najveći. Dok je bomba u Hirošimi eksplodirala sa energijom od oko 15 kilotona, poslednji test na lokaciji Pungje-ri oslobodio je procenjenih 100 do 250 kilotona. Ova detonacija proizvela je signal snažan kao zemljotres magnitude 6,3.
Urušavanje šupljina i pomeranje tla
Podzemna nuklearna eksplozija ne zahteva postojeću pećinu. Detonacija isparava i topi okolnu stenu, iskopavajući podzemnu šupljinu dok šalje intenzivnu detonaciju kroz tlo izvan nje. Kako se ta šupljina hladi, njen krov može da se uruši pod težinom odozgo.
Čini se da se upravo to dogodilo ispod planine Mantap, jer su samo 8,5 minuta nakon eksplozije instrumenti zabeležili seizmički događaj magnitude 4,1 koji se tumači kao urušavanje novoformiranog udubljenja.
Zemljotresi direktno uzrokovani oštećenjem od eksplozije obično počinju odmah i smanjuju se kako se poremećaj rasipa. Pošto je to bio poslednji test, urušavanje šupljine trebalo je da označi početak kraja seizmičkih smetnji, ali je tri nedelje kasnije Zemlja počela snažno da tutnji.
Međunarodni tim istraživača, predvođen naučnicima sa Nacionalnog univerziteta Pusan i Tehnološkog univerziteta Čengdu u Kini, prečešljao je 17 godina seizmičkih zapisa sa stanica u Kini i Južnoj Koreji, obuhvatajući period od 2008. do 2025. godine. Tim je koristio tehniku prilagođene filtracije, modernu metodu koja izdvaja izuzetno slabe zemljotrese koje je rutinsko praćenje propustilo.
Prepoznata su 1.399 potresa. Planina Mantap do tada nije bila poznata kao seizmički aktivno mesto. Istraživači su u istorijskim zapisima između 23. godine pre nove ere i 1903. godine pronašli samo jedan događaj. Međutim, krajem septembra 2017. godine, planine su zadrhtale i nikada zapravo nisu prestale.
„I stopa zemljotresa i oslobađanje seizmičkog momenta nastavili su da rastu sve do maja 2025. godine, što je kraj našeg perioda proučavanja", istakao je Kim.
Pretnja za vulkan Paektu i nove tenzije
Tim je precizno pratio 955 zemljotresa koji su iscrtali dve približno paralelne strukture usmerene ka severozapadu od mesta testiranja. Jedna linija je pratila projektovani nastavak raseda mapiranog južno od lokacije Pungje-ri, dok druga nije odgovarala nijednom poznatom površinskom rasedu.
Taj obrazac je ukazivao na to da su nuklearni testovi poremetili već postojeće slabosti u kori. Ali to je ostavilo zagonetku: Kako su eksplozije koje su se završile 2017. godine i dalje mogle da utiču na zemljotrese godinama kasnije?
Neposredni efekti podzemne nuklearne eksplozije su relativno kratkotrajni. Eksplozija može da razbije okolne stene, promeni napone u blizini i – kao što se dogodilo nakon poslednjeg testa u Pungje-riju – izazove kolaps novoformirane šupljine.
Ali sami ti efekti nisu mogli da objasne zemljotrese koji se javljaju desetinama kilometara daleko i nastavljaju da se intenziviraju godinama kasnije. Umesto toga, istraživači veruju da su kumulativni efekti ponovljenih eksplozija bili odgovorni.
Kim je naglasio da sama planina nije bila okidač. Umesto toga, njena topografija je pružila „dugotrajni mehanički okvir“ koji je pomogao da se utvrdi gde su se efekti nuklearnih testova odigrali.
Ova otkrića donose i novu zabrinutost zbog mogućeg uticaja na obližnji aktivni vulkan, planinu Paektu. Geolozi upozoravaju da bi budući snažniji zemljotres, ukoliko bi se njegov rascep proširio na sever, mogao da dosegne komoru magme ispod vulkana i potencijalno pokrene erupciju.
Da li bi taj proces na kraju mogao da proizvede mnogo veći zemljotres nije jasno. Duža od dve strukture slične rasedu proteže se oko 24 kilometra; ako predstavlja jedan povezani rased koji je pukao celom dužinom, istraživači procenjuju da bi teoretski mogla da proizvede zemljotres magnitude oko 6,4.
Ali to je hipotetički scenario, a ne predviđanje. Nema dokaza da je takav zemljotres neizbežan, a struktura bi umesto toga mogla da se sastoji od više manjih segmenata raseda.
Nalazi su objavljeni u časopisu Science.