Mocart za školarce i koncerti za bebe – kako nastaje nova publika Beogradske filharmonije
Umesto uz ekrane i slušalice, sve više dece u Beogradu prve muzičke utiske stiče na izvoru umetničke muzike – u koncertnoj sali. Od pažljivo biranih ritmova za bebe do priča o Mocartu za školarce, Beogradska filharmonija gradi novu generaciju publike.
U vremenu kada se muzika sve češće sluša preko telefona i društvenih mreža, u Beogradskoj filharmoniji veruju da se prava ljubav prema muzici gradi – uživo. Upravo zato, kroz pažljivo osmišljene programe za najmlađe, ova institucija već godinama stvara novu publiku za klasičnu muziku.
Kako Jelena Milašinović iz Beogradske filharmonije ističe, deca danas više ne dolaze u koncertnu salu kao potpuni stranci. „Klinci se više ne iznenađuju, oni dolaze u Beogradsku filharmoniju, prvo u kuću koja je njima poznata. Mi smo toliko generacija dočekivali na raznoraznim programima, od bebićih, predškolskih, školskih“, objašnjava Milašinovićeva.
U aktuelnom ciklusu programa, najmlađi imaju priliku da kroz priču upoznaju lik i delo Volfganga Amadeusa Mocarta. Reč je o spoju edukacije i zabave, koji se, prema njenim rečima, pokazuje kao najefikasniji način da se deci približi klasična muzika.
„Ono što jeste iznenađenje je način na koji naši filharmoničari uvek dođu do nekog novog modela kako kroz edukativnu zabavu da deci približe klasičnu muziku“, dodaje menadžerka za odnose sa javnošću Beogradske filharmonije.
Da su koncerti više od slušanja muzike, potvrđuju i reakcije mališana. „Tako sam uživao u muzici. Kako je bilo nekako opuštajuća muzika i prelepo je“, kaže jedan dečak, dok njegovi vršnjaci dodaju da im je u Filharmoniji bilo „super“ i „prelepo“.
Ipak, uz muziku, stiču se i nova znanja – ponekad i na duhovit način. Na pitanje o Mocartovoj supruzi, jedan odgovor ostao je upamćen: „Konstantna“, umesto Konstanca.
Programi su osmišljeni tako da deci približe i složenije muzičke pojmove. „Ozbiljne reči poput partiture dobiju jedan sasvim novi izgled i novo značenje kada naši muzičari to približe deci na njima zanimljiv način“, navodi Milašinovićeva. U tome važnu ulogu imaju i muzičari koji se povremeno nalaze u ulozi naratora, kao i dirigent Vuk Volkov Popović, koji, kako kaže, ponekad dobije i „kritike“ najmlađih.
Pažljiv odabir programa za najmlađe
Posebno interesovanje vlada za koncerte namenjene bebama, koji se redovno rasprodaju. „Vodimo računa da je to muzika koja je adekvatna za taj jedan vrlo nežan, senzitivniji uzrast od 0 do 2, odnosno 3 godine. Poznato je da su tročetvrtinski ritmovi jako dobri za razvoj dece, za razvoj motorike“, objašnjava ona. Dodaje da se program kreira ne samo na osnovu postojećih znanja, već i savremenih istraživanja.
Cilj ovakvih programa nije samo trenutni doživljaj, već i dugoročno stvaranje publike. „Važno je da mladi uđu u instituciju, da uđu u kuću gde živi muzika, gde to nije samo ime na papiru. Nego oni mogu da dožive izbliza orkestar i druge zaposlene u Filharmoniji“, ističe Milašinovićeva.
Upravo zato, Beogradska filharmonija neguje saradnju sa školama, ali i otvara vrata porodicama. Interesovanje je veliko, a želja organizatora jasna – da deca koja danas dolaze na koncerte, sutra postanu njihova stalna publika.