субота, 12.11.2022, 20:15 -> 20:17
Извор: РТС
Аутор: Весна Кнежевић, дописница РТС-а из Беча
štampajU bečkoj Albertini izložba američkog apstraktnog ekspresionizma i evropskog enformela
Izložba „Putevi slobode“ u depandansu bečke Albertine za modernu umetnost, prati nastanak dva vremenski paralelna stila – apstraktni ekspresionizam u Americi i enformel u Evropi. Zajednički su im monumentalnost, kolorizam i velike geste
Albertina Modern je otvorena dva dana pre prvog zaključavanja u martu 2020. Loša karma se nastavila i sa kasnijim usko nacionalnim postavkama. Sa ovom izlobom, kuća se vinula ravno u evropski vrh. Tema postavke je rađanje avangardne umetnosti posle Drugog svetskog rata, u paralelnom hodu, s obe strane Atlantika.
Američka strana je unela ekspresiju i gestiku u stilu Džeksona Poloka i Li Krasner, evropska dinamizam i vektore unutar iluzionističkog prostora slike. Apstrakcija je postala globalni jezik i politički manifest, dobrim delom kao distanca prema figuralnosti soc-realizma.
„Razlika prema starijoj geometrijskoj apstrakciji je monumentalnost. Prahenski iza mene je koristio velike formate, Moris Luis, Žorž Matje, to je sasvim sigurno novo. Naravno da je toga bilo i ranije, Mone je imao monumentalna platna. Ali sad su uticaji drugi. Džeksona Poloka inspirisali su meksički muralisti kao što je David Sikeiros i umetnost indigena. Imamo i jedan veliki format Matjea, Konetabl de burbon koji markira rađanje slikarstva kao performansa. Slika je nastala u Beču pred publikom za svega 40 minuta. Matje je istiskivao farbu direktno iz tube u pastozne nanose, dok je sa strane svirao džez bend“, navodi Angela Štif, direktorka Albertnine Modern.
I američki apstraktni ekspresionizam i evropski enformel su imali lirske momente. Ime Matjeove „burbonske“ slike odnosi se na francuskog krstaša s kraja trinaestog veka. Zamršeni objekat deluje kao monumentalno telo konja, sa čijih leđa se uzdiže grad Jerusalem. Kad se pogleda platno Judit Rajgl, utisak je – kao list na vetru. Nekad se taj lirski efekat postizao posebnom tehnikom.
Pedesetih i šezdesetih je Helen Frankentaler koristila „souk stejn“ – kad se jako razređene uljane boje nanose direktno na negrundirano platno otvorenih pora. Ta tehnika skraćuje životni vek materijalnog nosača. Ali ima i prednosti, jer je vizuelno kao reka ponornica koja tone u dubinu prostora koji nema dubinu. Ukratko, lirika samo apstraktna.
Коментари