Džon Berdžer: Razmotrite moje stavove, ali ostanite skeptični

Uticajan i harizmatičan, britanski esejista, likovni kritičar, romanopisac, slikar, pesnik, prevodilac, dobitnik je Bukerove nagrade 1972. godine za roman „G.“, objavljen u času uspona postmodernizma, gde pisac kroz čitavu knjigu provlači lajtmotiv - „Nikada više neka priča neće biti ispričana kao da je jedina na svetu“, što bitno odlikuje njegovu poziciju govora i pripovedanja.

Početkom 70-ih godina 20. veka Berdžer je stekao široku popularnost zahvaljujući televizijskoj seriji Bi-Bi-Si-ja i knjizi Načini gledanja, koja je stekla značajnu ulogu u izučavanju istorije umetnosti. Ovaj serijal naše gledaoce može podsetiti na sugestivne priče o umetnosti koje su, u produkciji Televizije Beograd, nešto kasnije, ispričali naši, takođe harizmatični: Lazar Trifunović, Dragoš Kalajić, Ranko Radović ili Zoran Pavlović.

„Ovo je prva emisija serijala u kojem želim da preispitam neke od osnovnih pretpostavki tradicije evropskog slikarstva. One tradicije koja je rođena oko 1400. a umrla oko 1900. godine. Večeras, u mom fokusu nisu u tolikoj meri same slike, koliko način na koji ih mi opažamo. Sada, u drugoj polovini 20. veka, mi te slike vidimo na način na koji ih niko pre nas nije video. Ukoliko otkrijemo zašto je to tako, otkrićemo nešto o sebi samima, kao i o vremenu u kojem živimo" - glasile su Berdžerove uvodne reči u TV serijalu Načini gledanja.

Želeći da pobudi polemičnost, radoznalost, kao i sumnju gledalaca i čitalaca, dodao je: „Nadam se da ćete razmotriti moje stavove, ali vas molim da prema njima ostanete skeptični". No, Berdžerova kontroverzna tumačenja umetnosti, njegovi stavovi i zaključci, često su bili i povod kritika.

Nedavno, na našem jeziku objavljena su dva njegova značajna dela. Portreti: Džon Berdžer o umetnicima i Predeli: Džon Berdžer o umetnosti, što je ujedno i poslednja Berdžerova knjiga, objavljena 2016, godinu dana pre njegove smrti. Obe knjige priredio je Tom Overton. U prevodu Miodraga Markovića, objavio ih je Službeni glasnik, 2019. godine.

Berdžerov način pisanja i tumačenja umetnosti i umetničkih dela odlikuje izuzetna erudicija, komunikativnost i životnost, pitkost, jezgrovitost, smelost, polemičnost, radoznalost i otvorenost u gledanju i interpretacijama, spoj narativnosti i analitičnosti, koja povremeno zadire u samu anatomiju dela. Njegov pogled na umetničko delo odlikuje holistički pristup.

Svet je jedan, a umetničko delo predstavlja integralni deo tog sveta, noseći zapise o njemu kao celini. U njegovim interpretacijama umetničkih dela iz fundusa vizuelnih umetnosti, on svako pojedinačno delo tretira kao česticu holograma, iz koje se mogu iščitati svi upisani podatci o svojstvima sveta i vremena kada su nastala.

Knjiga Portreti: Džon Berdžer o umetnicima sadrži 74 eseja o umetnicima, ali i pesme, izvode iz romana i pisama, razgovore, opisujući veliki vremenski luk: od crteža u pećini Šove nastalih 30.000 godina pre nove ere i fajumskih portreta, preko stvaralaštva slikara renesanse, manirizma, baroka, realizma, kubizma i različitih „izama" 20. veka, pa do naših savremenika različitih generacija; od Franka Ojerbaha, preko Andreasa Serana, do mlade palestinske vajarke Rande Mdah.

Pišući o portretima iz Fajuma, nastalim između 1. i 3. veka, Berdžer izlaže i svoju dijagnozu sudbine slike na kraja 20. veka: „Budućnost je trenutno svedena na najmanju meru, dok je prošlost postala prekomerna. U međuvremenu, mediji zatrpavaju ljude neviđenim brojem slika, od kojih mnoge prikazuju lica. Ta lica neprestano harangiraju, podstičući u nama zavist, nove porive, ambiciju ili katkad sažaljenje praćeno osećajem nemoći. Uz to, slike svih tih lica obrađene su i odabrane kako bi podstrekivale na što bučniji način, pa jedan poziv nadjačava i obesmišljava naredni, a ljudi su postali zavisni od te bezlične buke, nalazeći u njoj dokaz da su živi".

Živo i lucidno, u svojim interpretacijama Berdžer postavlja vremenske markere, potpore za razumevanje vremenskih okvira i distanci, u svakom pojedinačnom razmatranju iznalazeći ključnu reč, odnosno, pojam, posredstvom kojeg svoja tumačenja vodi u do tada nepoznatim pravcima.

Pišući o Portretu kleptomana (1822) Teodora Žerikoa, Berdžer konstatuje da nas je „slika uštinula". Kao ključni elemenat u tumačenju Sezanovog slikarstva on prepoznaje crnu kutiju (rupu). Pišući o delu Marka Rotkoa on zajključuje kako je ono veoma blisko slepilu. Slikama Edgara Degaa posvećuje pesmu, gde slikara označava kao mostograditelja koji se bavi statikom i ravnotežom ljudskog tela, započevši sledećim stihovima: „Kažeš da noga pruža oslonac telu/Ali zar nikada nisi video/Seme u gležnju/Odakle telo raste?"

Tumačenje slikarstva Fride Kalo, svojevrstan je esej o bolu, gde Berdžer, između ostalog, govori: „To što je postala svetska legenda delom duguje činjenici da je, u mračnom dobu novog svetskog poretka u kojem živimo, učestvovanje u nečijem bolu jedan je od osnovnih preduslova za ponovno otkrivanje dostojanstva i nade. Mnoge patnje se ne mogu podeliti. Ali želja za deljenjem bola može se podeliti s drugima. A iz tog nužno ograničenog deljenja rađa se otpor".

Portretima suplementarni Predeli, objavljeni u čast piščevog devedesetog rođendana, sadrže kompilaciju eseja napisanih od 1950. do 2016. godine, organizovanih u dve celine. „Ponovno mapiranje" obuhvata tekstove gde Berdžer govori o ličnostima koje su imale uticaja na formiranje njegovih stavova: Antal i Rafael, Breht, Bart, Benjamin, Roza Luksemburg, i istražuje granice onoga što bi moglo biti pisanje o umetnosti.

Ovo poglavlje završava se manifestnim „Uzorni kritičar i borbeni kritičar", tekstom kog zaključuje rečima: „Život kojim su ljudi živeli tokom poslednjih pedeset godina uspeo je da od Mikelanđela danas načini revolucionarnog umetnika. Histerija s kojom danas mnogi poriču aktuelnu, ali i neminovnu, društvenu uslovljenost umetnosti, naprosto proishodi iz poricanja vremena u kome žive. Oni bi više voleli da žive u nekom istorijskom periodu koji bi im dao za pravo". Drugi deo Predela, naslovljen Teren sadrži niz, po svom karakteru i temama, raznorodnih tekstova, podjednako svežih i inspirativnih.

„Često mislim, da čak i kada sam pisao o umetnosti, to je zaista bio način pričanja priča" - rekao je Berdžer u jednom intervjuu 1984. godine. Berdžer zaista jeste izvanredan narator, ali i pouzdan i sugestivan vodič kroz prostor umetnosti, koji teži da čitaocu otvori široku vizuru pogleda na teritoriju umetnosti i kultiviše percepciju, da ga nauči čitanju slika, u stalnom traganju i promišljanju pitanja - Šta je umetnost?

субота, 02. август 2025.
26° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом