Branko Ćopić – omiljen i progonjen, ali u svojim Hašanima nikada zaboravljen

Svom zavičaju, bajkovitim Hašanima, podno Grmeča i „zmajevih krila“, veliki pisac, duše mekše od pamuka uvek se rado vraćao.

„Dolazio je često u svoje selo u svoj Podgrmeč. Volio se družiti sa svojom familijom i sa svojim mještanima, svojim Podgrmečlijama i najviše vremena provodio s njima“, kaže Brankov rodjak Slobodan Ćopić.

„Jednom je došao pa smo mi u školskom voćnjaku sjedili svi. Branku je donešena stolica. Onda je nama pričao neke dogodovštine iz svojih mladalačkih dana iz života, pjesmice zasmijavao nas“, navodi Slobodan Rajlić iz Hašana.

Osim priča i uspomena, na Branka sada podseća i svojevrsna bašta sljezove boje – renovirana rodna kuća, pored nje učionica na otvorenom, nešto dalje je i deda Trišin mlin kao pravo stecište piščevih junaka. Zatim, spomen-škola u kojoj je sricao prva slova.

„Nama i jeste bio glavni cilj da upravo radimo da doprinosimo izgradnji i uljepšavanju Ćopićevog zavičaja da bismo mogli da prihvatimo izletnike ekskurzije, posjetioce. Ja se nadam da će Hašani postati jedna otvorena učionica za sve ljubitelje književnih djela Branka Ćopića iz cijelog svijeta“, ističe Dušanka Dakić iz Zavičajnog udruženja „Branko Ćopić“.

Poslednja zbirka priča Bašta sljezove boje je na neki način i Brankova autobiografija i književni povratak u zavičaj i detinjstvo. Brankova bašta zajedno sa rodnom kućom jeste i tek bi trebalo da bude najlepša slika Hašana.

Ono što tu sliku kvari jeste to da u Hašanima sada živi manje od 200 duša. A u školi svega su tri đaka.