Aleksa Gajić: Kako se popunjava beli papir

"Beg u zdrav razum", kako glasi podnaslov nesuđene izložbe "Seckalice" multimedijalnog umetnika Alekse Gajića, mogao bi biti moto svih kreativaca koji stvaraju nešto dobro i novo u danima pandemije koronavirusa. Jedan od njih je i sam Aleksa, koji je završio eksperimentalne ilustracije na raznim vrstama papira, sa dodatkom konopca i drveta, u etno maniru bez tradicije.

Šta radi i čemu se nada za "Kulturno" govori Aleksa lično. 

Napisali ste da ste vi, kreativci, ukarantinavljeni i kad ne treba, tako da je vama stanje redovno. Kako ste provodili karantinske dane?

- Na početku, moram priznati da mi se dobro zatresao kavez zbog kakofonije vesti, reagovanja, utisaka. Srećom, baš iz razloga što sam navikao da sedim danima u kući i radim, kavez se ubrzo umirio. Potom sam shvatio da društvene mreže i vesti moram da smanjim na minimum i život se nastavio uobičajenim tokom. Ali bilo bi previše dosadno, ako bih vam pričao o tome kako izgleda moj uobičajeni tok. Ukratko, neka vrsta Bermudskog trougla: spavaća soba, radna soba, bašta. 

U ponudi Jutjub kanala Filmskog centra Srbije je Uspon i pad umetnosti, vaš animirani film iz 2013. godine o pećinskom čoveku koji slučajno pronalazi i stvara umetnost. Kako se danas očitava ova surova borba između želja i realnosti?

- U ovom filmu je prikazan jedan socijalni model, koji se verovatno nikad neće promeniti. Kreativac koji gleda na svoje delo kao na zvezdu vodilju, predmet obožavanja, suštinu bivstvovanja, i okolina koja na to gleda kao: Pa dobro, simpatično je. Bolje nego da ideš u kladžu. Taj kanjon između intenziteta doživljaja autora i posmatrača, nekad je krajnje frustrirajući za autora. Kad je film Edit i ja doživeo komercijalni krah, nabasao sam slučajno na pesmu "Bijelog dugmeta" Šta je tu je. Meni je u tom trenutku taj jedan stih baš bio potreban: "Mislio sam sve će stati, kad se moja pesma čuje, svi će sa mnom zapevati, a sad šta je tu je". I tako, to je taj osećaj kad posle vrhunskog kreativnog uzleta, bupnete na tvrdo tle svakodnevice. 

Objavili ste na društvenim mrežama neke od slika iz nove faze pod nazivom Seckalice - Beg u zdrav razum. Možemo da li se nadamo da će se najavljena, a iz svima dobro poznatih razloga otkazana izložba, ipak ove godine održati?

- Sva sreća, mnoge stvari ne zavise od mene, pa ni ova. Ako organizatori jednog dana ponovo stvore uslove, ja ću se rado odazvati. Ako ne... šta je tu je. Glavno da radovi postoje, i da su crteži otrgnuti od belila papira. 

Tokom karantina zaokružili ste projekat Od Hadrijana do ponizne Sofije. Nakon kutije sa premotavajućim stripom i magazinske verzije objavljene u Politikinom zabavniku, pred nama je animirana varijanta ovog stripa, koja se može videti na Jutjubu. Da li su vam u periodu izolacije sinule još neke ideje vezane za ovaj projekat?

- Ovaj projekat je okončan još prošle godine, ali tek sad smo ga stavili na video platformu. Time je ovaj medijski triptih zaokružen. Ali nešto novo se valja. Verovatno bi se do sada već i dovaljalo da se nije desilo šta se desilo. U svakom slučaju, opet dvojac Bogičić - Gajić, opet čudan strip, i opet Muzej Velikog Gradišta, kao producent i izdavač. 

Na čemu trenutno radite?

- Na stolu mi uvek stoji četiri, pet stvari na kojima paralelno radim. Tako mi brže ide - od jednog odmaram radeći na drugom. Trenutno je tu novi projekat sa Urošem Petrovićem, jedna komisiona ilustracija za jednog kolekcionara, slika koja će se štampati na zid jednog beogradskog restorana, kutija za slatkiše, logotip za kafić. A tamo malo dalje je radni sto za krafting. E tu mi stoji barem dvadeset započetih stvari. I mrda se to lagano.

Šta mislite da će ova pandemija doneti kada je svet stripa u pitanju? Da li je nam preti poplava pandemijskih stripova?

- Malo sam se izopštio iz te priče. Strip aktuelnosti i trendove odavno ne pratim. Kapiram, biće svega i dalje. Možda nešto manje, jer čim recesija naiđe na vrata, kultura skače kroz prozor. Stavio sam konjski am sebi na glavu i fokusiram se na svoje delo. Zato sam i isključiosocijalne mreže - da bolje čujem unutrašnji glas. A svet stripa? Pa mogu oni sasvim lepo i bez mene. Ako me pozovu, odazvaću se. 

Da li zamišljate kako će svet izgledati kad sve ovo prođe?

- Ne. Razmišljaću, kad se bude desilo nešto što konkretno zahteva razmišljanje. A vrlo je verovatno da će još pre toga neko doći i početi da smara: " E jel si čuo da...", "Jel znaš da će biti...", "Zamisli, odlučili su da..."

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 02. мај 2025.
27° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом