недеља, 03.05.2020, 06:00 -> 06:47
Извор: РТС
Аутор: Андреа Обрадовић
Nikola Rakočević: Fasciniraju me glumci koji se ne razmeću svojim talentom
Proglašen je za jednog od deset najboljih mladih glumaca Evrope. I čini se da su sve njegove uloge velike – gledali smo ga u „Šejtanovom ratniku“, „Šišanju“, „Krugovima“. Tumačio je Gavrila Principa i Rudolfa Cistlera, bio je Dobrivoj u „Banatu“, Zoran (ponekad Marko) u predstavi „Barbelo o psima i deci“, Klaudije u „Hamletu“, Raskoljnikov, Milorad Cvijović u „Sumnjivim licima“, Laki u „Vojnoj akademiji“, Filip u seriji „Jutro će promeniti sve“.
Sa idejom da pozorište postane dostupno svima, Nikola Rakočević je osnovao putujuće pozorište za decu „Vesela tipčurina“. To ga je odvelo u mnoga udaljena mesta. Sada pauzira, a u intervjuu za RTS otkriva kako provodi vreme u izolaciji.
Šta je ovo vreme i okolnosti u kojima smo prinuđeni na izolaciju probudilo u ljudima, kakva su vaša zapažanja? Šta je probudilo kod vas?
– Čini mi da su ljudi dobili mogućnost da se zbliže i malo bolje upoznaju sa svojom porodicom.
Na koji način sebi osmišljavate vreme u ovim okolnostima?
– Što se mene tiče, radim sve što sam radio i pre, samo mi je ograničeno kretanje i ne mogu da igram predstave. Sve ostalo je isto.
Godine 2014. našli ste se među deset najboljih mladih evropskih glumaca na čuvenom Berlinalu. Koliko ste Vi tada očekivali od sebe, a koliko drugi od Vas?
– Drugi su očekivali mnogo, a ja sam se nadao da će sve biti u redu.
Koju ulogu ste doživeli kao najviše „svoju“ – u kojoj ste se najbolje osećali? Ili ih je bilo više?
– Kada mi vaše kolege postave ovakvo pitanje, uglavnom odgovorim sledeće: ne bih mogao da izdvojim uloge već procese. Bilo ih je dosta.
Šta je bilo presudno za odluku da počnete da se bavite glumom?
– Pažnja ljudi koji me gledaju.
Šta je za vas uspeh, kako ga definišete?
– Uspeh je kad nešto prevaziđemo, pobedimo.
Koji glumac Vas fascinira?
– Fascinirali su me glumci u jednoj nemačkoj predstavi, koji su sav svoj talenat stavili u službu predstave. Nisu se šepurili niti razmetali svojim talentom ni jednog sekunda. To mi je bilo fascinantno.
Kako vidite trajanje u svom poslu i šta to trajanje podrazumeva?
– Trajanje zavisi od dve stvari: koliko dugo imate potrebu da se bavite tim poslom i koliko dugo neko ima potrebu da se bavite tim poslom.
Osnovali ste putujuće pozorište za najmlađe gledaoce iz udaljenih i malih mesta. Dokle ste stigli?
– Nadam se da ćemo, kada se sve ovo završi, uspeti da obiđemo sve seoske škole po centralnoj Srbiji i da ćemo uspeti da imamo još jednu premijeru do kraja godine. Nadam se da ćemo nastaviti da igramo Tvrdoglavo Slonče sa istim uspehom, kako u Beogradu (Ustanova kulture „Stari grad“), tako i u ostalim gradovima Srbije i regiona. Nadam se, a šta će biti videćemo.
Коментари