Erlend Lu za RTS: Kraj nama poznatog sveta
Kultni norveški posac Erlend Lu kaže da doba korone provodi u vožnji monocikla („bicikl mi je pomalo dosadio“), a da potom, u tišini svoje radne sobe, piše novi roman (o temi mudro ćuti, ali obećava da će biti luovski gorko ali i slatko humorno). Svakog dana vozi do vrha brda sa koga posmatra Oslo, grad koji je, ovih dana, sablasno pust i tih. Ne plaši se pandemije virusa korona koja ga je primorala na izolaciju, već odluka nekompetentnih političara koji su postali vladari i vlasnici našeg sveta, zabrinuto dodaje u ekskluzivnom razgovoru za RTS.
Buntovnik sa stilom, Erlend Lu (Trondhejm, 1969) duhovito i pomereno vivisecira tamnu stranu savremenog sveta, te nije ni čudo što su tog sredovečnog autora sa Severa zavoleli najpre mladi sa Istoka i Zapada, a onda su se te knjige volšebno našle i na policama njihovih roditelja.
Godine 1993. objavio je svoj prvi roman Prohujalo sa ženom, koji je odmah postao knjiga mnogih generacija, kao i naslovi Naivan. Super, Dopler, Volvo kamioni, Fvonk, Kraj nama poznatog sveta...
Erlend Lu otvara teme o kojima moderan čovek nerado razmišlja a još manje progovara: nedostatak slobode u slobodnom društvu, usamljenost, teror novca i primat materijalnog, diktat da budete društveno korisni i uspešni – verni "sluga nacije"...
Ovih dana širom sveta čujemo zabrinute glasove koji kažu da "priroda uzvraća udarac" i da se sveti za ono što su ljudi uradili njoj. U svojim romanima podsećate na štetu koju je čovek naneo prirodi i pišete o »pohlepnim i osionim ljudima koji gledaju samo svoj lični interes.
I pre pandemije, gledali smo kako na hiljade ljudi svakodnevno umire zbog nedostatka hrane i vode. Postali smo otporni na antibiotike, tuberkuloza se vraća, biljne i životinjske vrste nestaju hiljadu do deset hiljada puta brže nego što bi se dešavalo u svetu bez ljudi. Imamo osećaj da smo, otkad smo postali "moderni", prestali da budemo ranjivi. Osećamo se kao da će neko drugi da brine o nama. Zato nas je pandemija iznenadila.
Ovih dana sam pročitao odličan intervju Džozefa Stiglica, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, o aktuelnoj situaciji. Kaže da, u Americi, na mnoge nove automobile ne stavljaju rezervne točkove kako bi uštedeli novac i prostor. Često nam taj rezervni točak i nije potreban, ali kada nam zatreba – što je slučaj danas – onda je neophodan! Izgradili smo i ušuškali se u sistem sigurnosti sa sumanutom verom u mehanizme slobodnog tržišta. Ali ne smemo da razmišljamo samo o trenutnoj dobiti! Jednim delom, ekonomiju mora da kontroliše i država. U protivnom, neće biti dovoljno bolničkih kreveta, kad nam, što je slučaj danas, odjednom postanu neophodni! A ti rezervni kreveti su iracionalna stavka u sistemu slobodnog tržišta.
Vaš književni junak Dopler dobrovoljno bira da živi u izolaciji, u šumi, daleko od ljudi, od zahteva društva i potrošačkog mentaliteta. Da li je, gledano iz današnje perspektive, to pravi izbor?
Elem, za Doplerovo dobro, to bi mogao da bude pravi izbor, ali to jeste problem koji se rešava u društvu, a ne bežanjem od njega. Život mora da se nastavi, kao i proizvodnja, društvene aktivnosti, itd. Pobeći iz društva je vrlo sebično – moram to da zamerim svom junaku iako sam ga ja izmaštao.
Završetak vašeg romana "Kraj nama poznatog sveta" je zastrašujući baš kao i sam naslov. Da li možete da zamislite svet bez ljudi?
To nije tako teško zamisliti. Svet je najpre postojao bez ljudi, i verovatno da će opet biti bez ljudi. To, naravno, nije moj cilj. Volim ljude. Ali nema sumnje da smo baš mi uništili prirodnu ravnotežu planete.
Koja je vaša utopija? Kako zamišljate "najbolji od svih svetova"?
Svet u kome će se ljudi ponašati altruistički umesto da jure za slavom, novcem i moći. U takvom svetu bih voleo da živim.
Koja je prva stvar koju ćete da uradite kad prođe pandemija?
Najpre da prodam svoju staru kuću. Naime, moja partnerka i ja smo nedavno kupili novu kuću, a zbog pandemije, ne uspevam da prodam staru. Ljudi u Norveškoj su u strahu i svi čuvaju novac. Drugo, da završim esej o monociklu...
Za kraj, želim svima u Srbiji da budu dobro i da se čuvaju!
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 1
Пошаљи коментар