Neke želje ne treba da se ostvare, a bezgranična ljubav je horor
Film sa budžetom od tek 750.000 dolara u rekordnom vremenskom periodu sto puta je isplatio sebe. Novi psihološki horor "Obsession“ pokazuje da od neuzvraćene ljubavi može biti gore samo kada vas neko voli „više nego bilo koga na svetu“.
„Postoji li išta gore od neuzvraćene ljubavi?“ – pitanje je koje milioni ljudi svakog dana postavljaju članovima porodice, prijateljima ili sebi, kada završe sa aktivnostima koje im okupiraju pažnju ili ostanu sami.
Odgovor na ovo bolno i posve ljudsko pitanje pokušava da ponudi novi film Karija Barkera „Obsession“.
Za kratko vreme, postao je jedan od najkomentarisanijih nezavisnih filmova, ne samo zbog budžeta od svega 750.000 dolara i višestruko veće zarade, već pre svega zbog uznemirujuće atmosfere i teme koja se bavi opsesijom, kontrolom i toksičnim odnosima, koji su karakteristični za savremene veze.
Film ima linearnu priču, ali osećanja ne budi na linearan način, već ih prepliće. Na momente je tužan, zatim gotovo komičan, a potom izuzetno neprijatan.
Dominantno je sniman u mraku, tako da osvetljenje naglašava siluete i senke, pojačavajući osećaj nelagode i tenzije svakim zvukom.
Neke želje treba da ostanu samo želje
U centru radnje je Bear (Majkl Džonston), povučeni radnik u prodavnici muzike koji godinama potajno voli svoju prijateljicu i koleginicu Niki (Indi Navaret), ali ga koče nesigurnost i nedostatak samopouzdanja.
Živi u stanu svoje preminule bake, okružen uspomenama iz prošlosti koje ga dodatno zatvaraju u sopstveni svet.
Nakon što je izgubio mačku, koja mu je bila jedina emotivna podrška, njegova usamljenost je dostigla vrhunac.
Kada poželi da ga Niki zavoli (više nego bilo koga na svetu) uz pomoć mističnog predmeta koji ispunjava jednu želju, sve se pretvara u noćnu moru.
Umesto romanse, film gledaoca uvodi u sve mračniju priču o gubitku slobodne volje i opasnosti koje sa sobom nosi pokušaj kontrole tuđih osećanja.
Kada se želja ispuni, Niki postaje gotovo idealna devojka – ne samo u Bearovim očima, već i kao projekcija jednog dela muške fantazije: lepa, seksepilna, emotivno dostupna, zavisna i potpuno okrenuta ka njemu. Međutim, kako se narativ razvija, ta slika počinje da se raspada.
Ona gubi stabilnost i više nema kontrolu nad sopstvenim životom i osećanjima.
Film kroz sarkastičnu i namerno prenaglašenu sliku pokazuje koliko je opasno pokušavati da drugu osobu pretvorimo u sopstvenu fantaziju.
Hamletovska tragičnost i emocionalna zrelost
Bear u svojoj tragičnosti nosi nešto od hamletovske prirode – pre svega u stalnom preispitivanju, emotivnoj paralizi i nemogućnosti da donese odluku.
Kao i Hamlet, on nije klasično definisan kao dobar ili loš. Njegove odluke proizlaze iz unutrašnje slabosti, a odnosi sa drugima obeleženi su nesigurnošću i odlaganjem suočavanja sa stvarnošću.
Bear Niki ne posmatra kao stvarnu osobu, već kao ideju savršenosti – nešto što bi on želeo da ona bude.
Pre nego što njeno preobraženje u opsesivnu devojku počne, ona je nezavisna i samostalna osoba, koja postoji van njegove predstave o njoj.
Ne doživljava ga kao emotivnog partnera i jasno razlikuje prijateljski od romantičnog ili ljubavnog odnosa, što je granica koju Bear nije u stanju da razume.
Indi Navaret – veliki potencijal i jedan od stubova filma
Mlada Amerikanka pokazala je izuzetan talenat i upravo je njena interpretacija jedan od razloga zašto je film stekao veliku popularnost.