Kritičar portala Telegram: „Sablja“ je fantastičan triler, šekspirovska tragedija koja ogoljava najteže traume zajednice

„Sablja“, serija o atentatu na Zorana Đinđića, fantastična je i krajnje jeziva analiza propasti jednog društva

Jednog dana, u tko zna kojem mileniju, neki će budući arheolozi iskopati Sablju. Pa kad na svojim megasavršenim platformama i tehnologijama jedva uspiju pokrenuti davnašnje pokretne slike iz 21. vijeka, uhvatit će ih ledena panika. Stvarna i nimalo imaginarna.

Zgrabit će ih kandže jeze jer učinit će im se da u realnom vremenu gledaju dokument o vlastitom ništavilu. Čovjek možda tehnološki raste i skriva se čudesima nauke kao kulisama, ali duhovno je ogrezao u demonluk.

O tome serija Sablja govori vrhunaravnim napregnućem svih svojih društvenih i umjetničkih atoma. Poštenje, žudnja za društvenom katarzom pročišćenja, ogoljavanje najtežih trauma zajednice (od države do najsićušnijih ćelija porodice) već stupurozne od prihvaćanja destrukcije kao načina života…

Sve je to iskovano u Sablji a pritom nošeno vatrometom stvaralaštva u svim segmentima: produkcijskim, redateljskim, spisateljskim, glumačkim i snimateljskim. Osmodijelna serija Sablja (koprodukcija Radio-televizije Srbije i "This and that Productions" upravo se počela prikazivati subotom i nedjeljom na prvom programu RTS-a, dostupna je i na HBO Max strimingu) monaškom posvećenošću i strašću stvaranja govori o posvemašnjoj destrukciji ljudskosti.

Zato joj je već sada osigurano mjesto u svim antologijama himalajskih televizijskih visina.

Naprosto je genijalna spartanska svedenost redateljskih postupaka Gorana Stankovića i Vladimira Tagića (ujedno i kreatori priče, svoju dobitnu sinergiju iskazali su onomad u socijalnoj dramediji Jutro će promeniti sve) koji su inteligentno i strastveno radili sa primarnim fokusom na ljudske sudbine.

Žanrovski je ep o ubojstvu premijera Srbije Zorana Đinđića isprepleten od žestokih sastojaka političkog trilera i šekspirijanske tragedije (uz Stankovića i Tagića, u gipkom udarnom scenarističkom timu su Maja Pelević, Dejan Prćić i Marjan Alčevski) ali ti su elementi čvrsto zidani kao pozadinska konstrukcija.

Samo virtuozna briga o pojedinačnim ljudskim traumama, daje dostojnu analizu i cjelokupne traume jednog društva. Zato u izmjenama tjeskobnih, klaustrofobičnih kadrova (izvrsna je potmula, olovno zagasita kamera Aleksandra Košutića) redateljske ruke „izoliraju“ žigosanike čija lica u određenom trenu reflektiraju najžešći društveni poraz. U takvom imaginariju nimalo ne posrću pred zavodljivom crno-bijelom podjelom, nego višeslojnim pletivom otvaraju teren za brutalno ranjiva Lica od krvi i mesa.

Proljetos je žiri u Kanu nebeskom samurajskom kastu Sablje s pravom dao nagradu za najbolju glumačku interpretaciju čitavog ansambla. Stanković i Tagić glumačkim dušama barataju poput starih strpljivih sajdžija, izvlačeći prebogate reference iz njih.

Da Đinđić niti je bio bezgrešni Mesija niti je bio izdajnik (kako ga je historija na dvoje raspolutila) savršenom je potuljenom šekspirijanskom gestom pokazao Dragan Mićanović gradeći premijerovu krhkost, dileme, vizije, grijehe i vrline. Ljubomir Bandović (Boris) i Feđa Štukan (Ljuba) moćni su kao tvrdokuhani policajci prezreni od establišmenta.

Milica Gojković energična je i lomna kao mlada ambiciozna novinarka Danica, Lazar Tasić sjajno nosi luzera Uroša kojega bijeda na asfaltu baca među vojnike Zemunskog klana. Snažnim ostvarenjima Sablju su glumački iskovali i Jasna Đuričić, Tihana Lazović, Zlatko Burić, Bojan Navojec, Miloš Timotijević, Sergej Trifunović, Marija Škaričić, Anđelika Simić.

Dvije su metaforičke scene ovog pravedničkog sječiva nad terorom naših zagađenih života. Autori prvu epizodu završavaju smrtonosnim snajperskim pucnjem u Đinđića i krupnim detaljem njegove likvidirane sjedokose glave. Sijeda kosa na simboličnoj ravni često se tumači kao mudrost, razum ili barem utopija da je do razuma još moguće doći.

Negdje u prvoj trećini druge epizode, dok iz etera dopire vijest da je premijer podlegao ranama, iz oronulog taksi-krša izleće vozač, koji očito životari na dnu kastinskog lanca, i urla: „Mamu mu jebem, gotov je! Đubre jedno izdajničko, gotov je!!“ U ogromnom limbu između tih scena krajnosti i izbora odvijaju se životi pod sjenama Sablje.

Dvadeset i jedna godina prošla je od krvavih događaja o kojima priča ova važna i snažna serija. Čitav jedan ubrzani život. Za to vrijeme trampoidi sami na sebe režiraju i šalju atentate, ubiru milijunske lajkove i vladaju ko od šale.