Читај ми!

Naučnici pronašli način da poprave oštećenja srca posle srčanog udara

Istraživači su razvili eksperimentalnu terapiju koja bi mogla da podstakne obnavljanje oštećenog srčanog mišića posle infarkta. U ispitivanjima na miševima, primena modifikovane informacione RNK podstakla je umnožavanje ćelija srca i poboljšala njegovu funkciju. Iako rezultati otvaraju mogućnost za novi pristup lečenju, neophodna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili bezbednost i efikasnost terapije kod ljudi.

Научници пронашли начин да поправе оштећења срца после срчаног удара Научници пронашли начин да поправе оштећења срца после срчаног удара

Svake godine milioni ljudi širom sveta dožive srčani udar. Zahvaljujući napretku u hitnom lečenju, mnogi danas prežive događaj koji bi nekada mogao da bude fatalan.

Ipak, preživljavanje srčanog udara ne znači nužno i kraj zdravstvenih problema. Oštećenja mogu biti trajna i povećati rizik od srčane slabosti, otežanog disanja i lošijeg kvaliteta života.

Istraživači su razvili eksperimentalnu terapiju koja bi mogla da promeni način na koji pristupamo oporavku nakon srčanog udara. Umesto da samo štiti preostali srčani mišić, novi pristup ima za cilj da podstakne srce da se samo obnavlja. Do sada je ispitivan isključivo na miševima.

Nalazi, objavljeni u naučnom časopisu Nature Cardiovascular Research, opisuju kako modifikovana informaciona RNK (iRNK) može da podstakne umnožavanje ćelija srčanog mišića i potencijalno poboljša sposobnost srca da pumpa krv.

Iako je reč o istraživanju u ranoj fazi, studija otvara mogućnost da bi jednog dana bilo moguće podstaći i srce odraslog čoveka da obnovi oštećeno mišićno tkivo.

Zašto srce teško može samo da se obnovi

Srčani udar (infarkt miokarda) nastaje kada je protok krvi kroz koronarnu arteriju znatno smanjen ili potpuno blokiran. Bez kiseonika, ćelije srčanog mišića počinju da odumiru.

Te specijalizovane ćelije, koje se nazivaju kardiomiociti, odgovorne su za neprekidno stezanje srčanog mišića, kojim se krv pumpa kroz telo do vitalnih organa.

Za razliku od kože ili tkiva jetre, srce odraslog čoveka ima ograničenu sposobnost da nadoknadi oštećene ćelije. Umesto njih, odumrlo mišićno tkivo uglavnom zamenjuje vezivno, odnosno ožiljno tkivo. Iako takav ožiljak pomaže u očuvanju strukturne celine srca, on ne može da se steže kao zdrav mišić.

Posledica je da srce može postepeno da slabi, što ponekad dovodi do srčane insuficijencije.

Savremene metode lečenja, poput intervencija kojima se ponovo uspostavlja protok krvi kroz začepljene arterije, terapije lekovima i programa kontrolisane fizičke aktivnosti, značajno su povećale šanse za preživljavanje. Međutim, one ne mogu da nadoknade srčani mišić koji je već odumro.

Tokom ranog razvoja srca, kardiomiociti se dele, što omogućava rast srčanog mišića. Ubrzo nakon rođenja, većina ovih ćelija kod sisara u velikoj meri gubi tu sposobnost.

Istraživači su ispitivali da li mogu ponovo da pokrenu taj proces tako što će podstaći ćelije srčanog mišića da proizvode dva proteina – Myc i ciklin T1.

Protein Myc aktivira gene koji učestvuju u rastu i deobi ćelija, dok ciklin T1 pomaže u pokretanju mehanizama neophodnih za njihovo umnožavanje. Zajedno, ovi proteini mogu da podstaknu zrele ćelije srčanog mišića da ponovo počnu da se dele.

Istraživači su upotrebili modifikovanu informacionu RNK kako bi ćelijama srčanog mišića preneli uputstva za proizvodnju ta dva proteina. Reč je o istoj osnovnoj tehnologiji koja se koristi u vakcinama protiv kovida 19, koje ćelijama dostavljaju privremena genetska uputstva za proizvodnju proteina na osnovu kojeg imuni sistem uči da prepozna virus.

Važno je istaći da informaciona RNK ne mora da menja DNK ćelije. Umesto toga, ona obezbeđuje privremena uputstva koja se prirodno razgrađuju. Ta privremenost je posebno važna kada je reč o podsticanju rasta ćelija, jer je nekontrolisani rast ćelija osnova nastanka raka.

Šta se dogodilo sa oštećenim srcima

Istraživači su ispitali svoj pristup na miševima kod kojih su eksperimentalno izazvali srčani udar.

Modifikovanu informacionu RNK ubrizgali su direktno u oštećena srca miševa koji su doživeli infarkt. Terapija je aktivirala gene uključene u deobu ćelija, podstičući ćelije srčanog mišića da počnu da se umnožavaju.

Ono što je posebno važno jeste da je kod tretiranih miševa zabeleženo i poboljšanje funkcije srca.

Posle 28 dana, tretirani miševi izgubili su manji deo sposobnosti srca da pumpa krv nego miševi koji nisu primili terapiju. Takođe su imali više srčanog mišićnog tkiva.

U dužem eksperimentu, poboljšanje funkcije srca bilo je uočljivo i 12 nedelja nakon terapije.

Ovi nalazi ukazuju na to da bi privremeno aktiviranje mehanizama za rast moglo da pomogne u obnavljanju dela funkcije srca izgubljene usled oštećenja.

Međutim, terapija nije dosledno smanjivala količinu ožiljnog tkiva. To ukazuje na to da poboljšana sposobnost srca da pumpa krv ne znači nužno i da je oštećeno mišićno tkivo u potpunosti zamenjeno.

Jedan od najvažnijih nalaza odnosi se na bezbednost. Protein Myc snažno reguliše rast ćelija, a povezan je i sa nastankom raka kada njegova aktivnost postane nekontrolisana.

Oprez zbog nekontrolisane deobe ćelija

Široka aktivacija proteina Myc i ciklina T1 u celom oštećenom srcu mogla bi da bude opasna. U jednom eksperimentu, kod nekoliko miševa razvila se teška bolest ili su uginuli.

Ograničavanje aktivacije na manju oblast srčanog mišića oko mesta prvobitnog oštećenja dovelo je do znatno povoljnijeg ishoda.

Nalazi ukazuju na veliki izazov: istraživači moraju da pronađu način da podstaknu deobu ćelija srčanog mišića, a da pritom ne izazovu nekontrolisani rast ćelija u drugim delovima srca.

Ohrabrujuće je to što tokom perioda praćenja, navedenog u studiji, kod miševa koji su primili lokalizovanu terapiju nisu uočeni tumori. Ipak, biće neophodna dugotrajnija istraživanja kako bi se utvrdila bezbednost ovog pristupa.

Prvi korak u regenerativoj kardiovaskularnoj medicini

Postoje značajne prepreke pre nego što bi ovaj pristup mogao redovno da se ispituje na pacijentima. Još nije dokazano da terapija može da obnovi oštećeno ljudsko srce.

Istraživači moraju da utvrde kako da bezbedno primene terapiju, odrede odgovarajuću dozu i provere moguće komplikacije, poput poremećaja srčanog ritma i nekontrolisanog rasta ćelija. Ipak, ovi nalazi predstavljaju važan napredak u regenerativnoj kardiovaskularnoj medicini.

Decenijama je nakon srčanog udara glavni cilj bio sprečavanje daljeg oštećenja i pomoć preostalom srčanom mišiću da efikasnije obavlja svoju funkciju. Ovo istraživanje ukazuje na drugačiji cilj – obnavljanje dela mišićnog tkiva koje je već izgubljeno.

Ukoliko buduća istraživanja pokažu da je ovaj pristup bezbedan i efikasan kod ljudi, lečenje srčanog udara jednog dana moglo bi da podrazumeva ne samo ponovno uspostavljanje protoka krvi već i davanje srcu uputstava neophodnih da samo popravi nastala oštećenja.

четвртак, 19. новембар 2026.
17° C