Nova terapija matičnim ćelijama mogla bi da preokrene tok osteoporoze
Osteoporoza je teško, iscrpljujuće i neizlečivo oboljenje kostiju koje pogađa milione ljudi širom sveta. Nastaje kada organizam gubi koštanu masu brže nego što može da je nadoknadi, zbog čega skelet postaje podložan prelomima. Terapije matičnim ćelijama mogle bi da predstavljaju revolucionarno rešenje, koje bi sprečilo prelome, a možda čak i omogućilo obnavljanje dela izgubljene koštane mase.
Mezenhimske matične/stromalne ćelije (MSC) mogu da se pretvore u osteoblaste – ćelije koje stvaraju i obnavljaju koštano tkivo. MSC se mogu izdvojiti iz koštane srži, sunđerastog tkiva koje se nalazi u unutrašnjosti kostiju, a zatim umnožiti u velikom broju u laboratorijskim uslovima.
Naučnici su već dugo zainteresovani za ovu mogućnost. Međutim, postoji jedan problem – kada se MSC ponovo ubrizgaju u krvotok miševa, veoma mali broj njih zaista stigne do mesta na kojem su potrebne.
Prvo kliničko ispitivanje ove terapije na ljudima, čiji su rezultati sada objavljeni u časopisu Cell, ponudilo je potencijalno veoma značajno rešenje.
Istraživači iz Španije pokazali su da se MSC mogu genetski modifikovati tako da dobiju svojevrsnu „adresu za povratak“ u koštanu srž, što bi moglo da podstakne rast kostiju.
U ispitivanju je praćeno 10 žena starijih od 50 godina sa uznapredovalom osteoporozom.
Nakon što su primile samo jednu infuziju sopstvenih modifikovanih MSC, obavijenih posebnim šećernim omotačem, kod pacijentkinja je tokom naredne dve godine zabeleženo trajno smanjenje broja preloma usled krhkosti kostiju za 94 odsto.
Posmatrano na nivou cele grupe, broj preloma smanjen je sa prosečno osam godišnje u dve godine pre primanja infuzije na svega 0,5 godišnje tokom dve godine nakon terapije.
Sprečavanje preloma usled krhkosti kostiju glavni je cilj svih trenutno dostupnih terapija za osteoporozu. Ipak, ova konkretna terapija matičnim ćelijama pokazala je i druge koristi.
Četiri meseca nakon infuzije, biopsije kostiju otkrile su nekoliko ohrabrujućih znakova.
U celoj grupi, prosečna površina koju zauzima koštano tkivo povećala se za oko 70 odsto.
Ovi rezultati ukazuju na mogućnost da bi nova tehnika primene MSC mogla da preokrene deo gubitka koštane mase izazvanog osteoporozom, umesto da samo usporava njegovo napredovanje.
U aktuelnoj studiji istraživači nisu pratili kretanje MSC nakon što su ubrizgane pacijentkinjama sa osteoporozom. Ipak, pokazatelji koji ukazuju na stvaranje nove kosti ostali su povišeni još šest meseci nakon primene terapije.
Dve godine nakon infuzije, učesnice su prijavile smanjenje bolova u kostima za 34 odsto, kao i poboljšanje rezultata na testovima koji mere stepen invaliditeta za 30 odsto.
Jedan od koautora studije, Robert Sakštajn, nosilac je prava intelektualne svojine na tehnologiju modifikacije ćelija korišćenu u ovom ispitivanju.
On i njegove kolege već su pokazali da modifikovane MSC kod miševa obolelih od dijabetesa mogu da doputuju do pankreasa, gde mogu da preokrenu tok bolesti.
Moguće je da bi slične tehnike mogle da se primene i u lečenju osteoporoze.
Naučnici su na miševima pokazali da MSC obložene posebnim šećernim omotačem mogu ponovo da dospeju u koštano tkivo, što na kraju dovodi do stvaranja novog tkiva.
Izvanredni rezultati
U nedavno sprovedenom kliničkom ispitivanju na ljudima, smanjenje učestalosti preloma nakon primene infuzije MSC ne može se objasniti promenama životnih navika, navode autori studije.
„Osim toga, smanjenje broja preloma ne može se pripisati promenama u terapiji lekovima, budući da tokom celog perioda nakon infuzije kod tih pacijentkinja nije zabeležen nijedan prelom...“
Ažit Varki, lekar i naučnik sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu, koji nije učestvovao u istraživanju, izjavio je za časopis Nejčer da su rezultati „prilično izvanredni“.
Prema njegovim rečima, ispitivanje je „pokazalo gotovo 100 odsto efikasnosti, koja se održala tokom nekoliko godina, bez ikakvih neželjenih efekata“.
Međutim, samo smanjenje broja preloma ne dokazuje da ova terapija može da preokrene simptome osteoporoze.
Ovaj novi način lečenja pokazao je statistički značajne promene u pokazateljima koštane pregradnje, površini koštanog tkiva i mineralnoj gustini kostiju.
Ali da li je to zaista posledica toga što MSC uspevaju da se vrate u koštano tkivo, kao što izgleda da se događa kod miševa?
U kliničkom ispitivanju na ljudima ćelije MSC nisu praćene nakon infuzije, tako da nije moguće utvrditi koliko ih je stiglo do kostiju niti koliko su se dugo tamo zadržale.
Lekar Jan Šefer je na društvenoj mreži LinkedIn ovo istraživanje opisao kao „fascinantan eksperiment“, ali smatra da će za konačnu ocenu biti potrebno sačekati još nekoliko godina.
„MSC su široke od 20 do 30 mikrometara, što je više od prečnika plućnih kapilara, pa se prilikom prvog prolaska kroz krvotok između 50 i 80 odsto njih zadržava u plućima“, objašnjava Šefer.