Pušenje kao zavisnost i okidač karcinoma – gde potražiti lek i koje metode se mogu primeniti
U Srbiji puši više od trećine stanovništva, a godišnje oko 20.000 ljudi umre od posledica duvana. Naša zemlja je jedina u Evropi u kojoj pušenje u ugostiteljskim objektima i dalje nije zabranjeno. Najnoviji globalni izveštaj Svetske zdravstvene organizacije pokazuje da upotreba duvana u svetu opada, a uporedo sa tim beleži se smanjenje pojedinih bolesti. Međutim, duvanska industrija uzvraća novim proizvodima od nikotina.
Više od 100 miliona ljudi, među kojima najmanje 15 miliona dece, koristi elektronske cigarete, što dovodi do novog talasa zavisnosti od nikotina.
O zdravstvenim posledicama i tome kako ih sprečiti, za RTS je govorila doktorka Branislava Milenković.
Uprkos brojnim naučnim činjenicama, uprkos dokazanoj statistici i dalje ima onih koji negiraju da je duvanski dim štetan, čak i među zdravstvenim radnicima. Kao pulmolog i internista, šta je ono što ste zapazili u praksi – koliko je duvanski dim štetan i za pušače i za nepušače?
– Ja mislim da je svaki pušač svestan da je duvanski dim štetan. Prosto mislim da više nema pušača koji to ne zna, ali ne želi da to prihvati. Isto među zdravstvenim radnicima, prosto mi je neverovatno da neko kaže da nije štetan, jer to se uči još u srednjoj školi, pa nadalje. Ali ono što svakako znamo, kog god radi u zdravstvu, on se sreće sa posledicama udisanja duvanskog dima, odnosno raznih supstanci koje su u njemu. To je veliki broj bolesti koje praktično zahvataju sve sisteme organa. Ne možemo reći da je išta pošteđeno. Najčešće o tome govori pulmolog zbog toga što pluća budu izložena tom vazduhu, ali isto tako bude oštećena i koža i kardiovaskularni sistem. Toga ima puno, puno posledica te bolesti zavisnosti, gde stvarno postoji i prava zavisnost, farmakološki zasnovana ali i psihološka zavisnost.
Među obolelima od kancera pluća, koliko je pušača?
– Tu ima različitih tipova karcinoma pluća i jedan koji mi zovimo krupnoćelijski, on je, preko 90 % pacijenata su pušači ili su bivši pušači koji su bili intezivni pušači. Neki drugi tipovi su nešto ređi, ali ono što je zabrinjavajuće kada govorimo o karcinomu pluća je u stvari što je i pasivno pušenje povezano sa većom verovatnoćom od nastanka karcinoma pluća. Istraživanja jasno pokazuju da onaj ko je pušač ima 15 puta, pa čak do 30 puta veću verovatnoću da dobije karcinom pluća. Drugi veliki problem kada govorimo o malignim bolestima, koje jesu nešto što nas sve najviše brine, mislim i zdravstvene radnike, ali i nas sve kao pojedince, jer se teško leče, je karcinom grla koji je povezan sa pušenjem. Od 10 do 20 puta je češći nastanak karcinoma grla kod onoga ko je pušač nego nepušač i treća grupa je karcinom mokraćne bešike. Zašto, urolozi su najmerodavniji da kažu, ali svakako pušač ima četiri puta veću verovatnoću da dobije karcinom mokraćne bešike od jednog nepušača.
Kada su u pitanju astma i slične bolesti, kakvi su podaci o odnosu broja pušača i obolelih?
– Hronična opstruktivna bolest pluća je bolest čiji je potpuno jasan faktor rizika udisanje duvanskog dima i to je preko 95 % obolelih je pušač ili bivši pušač. Što se tiče astme tu je nešto manji procenat ali svakako da kada neko ima osetljiv jedan organ da ono što ga oštećuje i iritira potencira nastanak te neke bolesti. Što se tiče svih hroničnih bolesti disajnih puteva imaju veću verovatnoću da ih dobiju pušači i lošiji tok ima kod njih. Ali isto tako i akutne infekcije kao što je zapaljenje pluća, kao što je bronhitis koji zimi ima dosta stanovnika grada, pa i tuberkuloza pluća uvek ima lošiji tok, teže se leči kod pušača.
Postoji statistika Svetske zdravstvene organizacije da je svaka osma žrtva duvanskog dima nepušač. A zakon se upravo zove, ti zakoni su zakoni o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu. Kako objašnjavate to što smo mi jedina praktično zemlja gde nije zabranjeno pušenje u svim zatvorenim javnim prostorima, naravno i u ugostiteljskim objektima?
– Ja stvarno ne znam kako bih to objasnila. Mogu samo da vam kažem sa mog aspekta poznavanja medicine da i pasivno pušenje dovodi do bolesti koje sam pomenula ali gde je najveći problem to je kod dece i kod odolecenata, kod kojih je drugačiji metabolizam, brži je metabolizam. Oni se još uvek razvijaju, njihovi organi se još uvek razvijaju i te supstance iz duvanskog dima, preko 70 supstanci, znamo da su kancerogene. Koliko njih još ne znamo pitanje je ali potpuno je jasno da odolescenti i deca imaju veću štetu od pasivnog pušenja nego odrasli.
Imamo neki podatak „Batuta" od pre nekoliko godina da je 60 % dece u svojim kućama izloženo duvanskom dimu. Imamo i situaciju da ove nove duvanske proizvode, elektronske cigarete ili nargile, dosta su mladi prihvatili te neke nove duvanske proizvode, ne shvatajući da su i oni štetni. Šta se zna o njima? Već ima desetak godina od kada su ti drugi duvanski proizvodi u upotrebi. Vidimo ispred škola da ih deca konzumiraju.
– Sve više srednjoškolaca koristi elektronske cigarete, mi ih zovimo elektronske, prihvaćen je naziv ,ali ono što znamo je da deca koja su izložena, deca i adolescenti, već i srednja škola, kod njih koja su izložena aktivno, pa čak i pasivno, imaju češće iritacije oka, češće zapaljenje srednjeg uha, zbog čega možda češće nastane nagluvost, što je opet hendikep za ceo život. Njima nakon kontakta sa tim supstancama iz dima iz onog što je nastalo iz elektronskog uređaja, njima dolazi do zapaljenja sluzokože, koje zahvata samu sluzokožu ali onda izaziva supstance koje celom cirkulacijom se prenose u ostale organe. Tako da kod odolesenata i dece je mnogo veća šteta zbog drugačijeg metabolizma.
Vi ste bili nacionalni delegat u Evropskom udruženju pulmologa. Svakako ste ispratili koji su zdravstveni benefiti u zemljama gde već decenijama postoje i zabrane i kontrole i kampanje protiv duvanskog dima. Na primer, imamo situaciju da je u Švedskoj smanjen broj pušača na oko 10 %. U Sjedinjenim Državama ima sada oko 14 % pušača. Kakvi su zdravstveni pokazatelji u tim zemljama?
– Ono što se prvo zapazilo je da je drastično, preko 50 % manje pregleda dece u hitnim službama, kao što je naš Urgentni centar ili hitna služba neke bolnice, došlo zbog napada astme. To je prvi pokazatelj bio, što govori o značaju uklanjanja iz takve sredine deteta koji ima astmu. Sledeće što se zapazilo je da je u Americi 26 % manje infarkta miokarda bilo od kada je uvedena zabrana korišćenja duvanskih proizvoda u javnim prostorima, što je, složićete seto je mnogo bolja prognoza za celu populaciju. Mene brine više to što mladi više prihvataju elektronsku cigaretu. Prosto nekako im je interesantnija, primamljivija, marketing je jako dobar. Ako računate da je dete izloženo toliko dugo dimu onda je to ono što je zabrinjavajuće. Mislim da kada kažete zakon, zakon treba da predvidi zaštitu pojedinca od posledica. Nečega u ovom slučaju tih supstanci iz dima.
Ali ta izloženost duvanskom dimu zapravo i motiviše buduće pušače. I deca to kada vide nalaze se u sredini gde je to normalno, u ugostiteljskim objektima, kafićima, u svojim porodicama. Deca pušača češće će i oni postati pušači i nisu svesni da ulaze u bolest zavisnosti. Šta biste mogli da kažete kada je u pitanju lečenje?
– To jeste bolest zavisnosti ali je stepen zavisnosti različit. Zato je pristup različit onoj osobi koja želi da prestane da puši. Onima kojima je najveći stepen zavisnosti treba mnogo više. Postoje i farmakološke supstance, da kažem lekovi ili nešto što je slično lekovima, što može da utiče da smanji zavisnost od nikotina. Postoje i nefarmakološke mere koje su jako važne, koje se zasnivaju na psihosocijalnoj podršci, gde je važan onaj ko radi sa osobom koja želi da prestane da puši. To može biti na svakom nivou zdravstvene zaštite. To može biti medicinska sestra, može biti lekar, može biti farmaceut u Domu zdravlja, u bolnici. Svako može jer svaki pružen savet smanjuje broj pušača.
Najčešće, najbolje rade savetovilišta za odvikavanje od pušenja koja postoje skoro u svim bolnicama u Srbiji i u skoro svim većim domovima zdravlja, gde se koriste različite metode. Najčešće to bude pet dana u nedelji da traje taj proces odvikavanja, ta vrsta terapije ali moguće je i više. Zato što nije samo problem proći tih nedelju u dana kada je visoka zavisnost od nikotina, nego iza toga je onu psihološku zavisnost i tu je jako važno imati podršku tog zdravstvenog radnika i porodice i prijatelja. Rezultati mogu da budu izvaredni.