Muzika viva

Dela švajcarskog autora Rišara Dibinjona.

Ovaj autor rođen 1968. godine u Lozani, danas je jedan od najizvođenijih kompozitora na svetskoj muzičkoj sceni. Dibinjon piše u prijemčivom stilu koji možemo opisati kao spoj različitih modernističkih tradicija XX veka - od neoimpresionizma, preko orkestarskih rešenja mesijanovskog tipa, do odabranih postupaka preuzetih od kompozitora spektralne muzike.

Na početku emisije čućete Dibinjonovo delo Simfonijske arkane - tarot karte za orkestar jedno od najizvođenijih dela ovog autora. Dibinjon je dvadeset dve velike arkane tarota prikazao raznolikim tembrovima, fakturnim rešenjima i izvođačkim postupcima koji ilustruju značenje svake od karata. Pritom sve arkane dele kratki motivi, koje Dibinjon naziva „tema-simbol" i koji ujedinjuju ciklus poput lajtmotiva. Ovaj motiv prikazuje alegorijsko značenje karata - krst, mesec, anđeo, na primer, dok su boje karata često poverene karakterističnim grupama instrumenata. Ipak, delo nije namenjeno da se izvodi u celini, već da se broj i redosled stavova izaberu po nahođenju dirigenta, a la kart. Na ovaj način, svako izvođenje Simfonijske arkane je drugačije, tim pre što je osamnaest arkana napisano za simfonijski orkestar, dok su preostale pisane kao koncertantna dela za orgulje, udaraljke i gudački orkestar.

Čućete i Dibinjonovu vokalnu kompoziciju Salinasov san napisanu za mecosopran i veliki orkestar u kojem imamo čak šest horni i pet klarineta. Ovo delo Dibinjon opisuje kao „začinjeno muzičkim orijentalizmima" i svrstava ga u niz zajedno sa Šeherezadom Rimskog-Korsakova i Salomom Riharda Štrausa, ne libeći se muzičkog pozivanja na baštinu vokalne muzike XX veka. Spoljni stavovi ovog ciklusa Obamrlost i Buđenje su napisani za simfonijski orkestar, dok unutrašnje stavove krasi kamerniji orkestarski zvuk. Tako je Bašta pisana u formi končerta grosa za dve grupe instrumenata, naredni stav Oaza koristi severnoafričke udaraljke bendir i darabuku, kao i sola za obou, fagot i engleski rog, dok je četvrti stav Laguna orkestriran samo za drvene duvačke instrumente, harfe i vibrafon kako bi evocirao atmosferu vode i ljuljuškanja broda. Inače ceo ciklus poseduje dramaturšku potku zbog čega se može sagledavati i kao svojevrsna monoopera o neimenovanoj ženi i njenom ljubavniku Salinasu.

Urednica emisije Ksenija Stevanović



Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво