Portreti moćnih

Njega poznaje većina svetskih lidera. Zove se Platon i za sobom ima impresivnu biografiju. Radio je naslovne strane svih poznatijih listova, a između ostalog je specijalista za portrete. Trenutno radi za list „Njujorker“.

U septembru se odvažio na težak zadatak. Da fotografiše što više državnika koji su prisustvovali 64. sednici Generalne skupštine UN, i to kao osobe, a ne kao vatrene govornike. Uspeo je da se domogne njih 110, a 49 njemu najzanimljivijih slika nalazi se na sajtu lista. Tu su i fotografije predsednika Srbije i Hrvatske. Mnogo više od samih slika, zanimljiviji su njegovi komentari koji se megu čuti na internetu, gde govori o iskustvima koja je imao sa njima tokom snimanja. Prenosimo neke od njih.

Boris Tadić

„Volim ovu sliku i njegovu angažovanost. Nije pretenciozna jer nema vremena da ja dam lični pečat slici. Tražim samo ljudskost i povezanost. Ovo je jedna od tih fotografija gde sam uspeo da je ostvarim."

Stjepan Mesić

„Nisam uspeo da ostvarim vezu sa njim, mislim na razgovor. A s druge strane se suočio sa kamerom otvorenije nego većina drugih šefova država. Postoji neko saosećanje, nekakav ljudski kvalitet u njegovim očima koji mi se veoma dopao."

Silvio Berluskoni

„Berluskoni. Bilo je neverovatno. Tako je duhovit. Prosto je klizio po podu mog studija , seo je, i uopšte nisam morao da mu dajem uputstva. Glavu je malo nakrivio i pokazao mi taj nevaljali osmeh . Vrlo se sofisticirano oblaci, ne vidi se nikakav odsjaj u njegovim očima jer su polu-zatvorene. Obično bih protestovao, ali u ovom slučaju to opisuje njegov karakter. Berluskoni je voleo svaki sekund tog snimanja."

Ugo Čavez

„Dobiti Čaveza bila je velika stvar. Završio je sa obraćanjem generalnoj skupštini, i kako je silazio niz stepenice Grin Ruma sreli smo ga ja i još 400 ljudi. Svi asistenti, svi obožavaoci, ljudi koji rade u UN, svi su oni hteli baš njega. Kretao se kroz gužvu, davao autograme, izuzetna scena. Morao sam da bukvalno uronim u masu, zgrabim ga za ruke i odvučem do studija. Mislim da mi je dao oko 8 sekundi. Ali, dobio sam ga. Mislim da sam okinuo tri puta. To je bilo to. Najkraće snimanje u mom životu."

Dmitrij Medvedev

„Potpuno sam zaljubljen u Rusiju. Bio sam veoma uzbudjen što mi je gospodin Medvedev pozirao. Na kraju je želeo da se slika sa mnom- Dok smo se slikali, šapnuo sam mu: gospodine Medvedev, znam da ne bi trebalo da vam govorim ovakve stvari, ali hoću nešto da vas pitam. Pitao  je o čemu se radi. Rekao sam, zašto su Ruskinje tako lepe i seksi? Okrenuo se i rekao - ne znam Platone, ali moram da se složim s tobom."

Evo Morales

„Najneverovatnija stvar u vezi sa ovom slikom je koliko je lepo njegovo lice. I koliko se razlikuje od svih ostalih. Ako pogledate njegov ten, detalje na licu, jasno je odakle potiče i to nasleđe nosi sa takvim ponosom."

Robert Mugabe

„Dvadeset godina fotografišem ljudska lica. Mislio sam da sam sve video. Ali, sada vidim nešto sasvim drugačije. Koža mu je tako zategnuta, nije masna, ali tako izgleda. Zapravo sija. Kao da je od voska, stakla, napravila je ovaj ledeni odsjaj. Kako je odlazio, jedan šef države koji je čekao da pozira , video je kako Mugabe odlazi i odbio da sedne na istu stolicu. Pitao sam ga šta nije u redu sa stolicom. Rekao je, na njoj ima krvi."

Benjamin Netanijahu

„Dok sam ga slikao, nagnuo se ka meni i rekao - Platone, učini da izgledam dobro! Kada se snimanje završilo, povremeno bismo proćaskali tu i tamo. Svaki put kada bi prošao kraj mene sa svojom svitom u narednih par dana došao bi, pozdravio se, popričao i šapnuo mi - Platone, učini da izgledam dobro! Nekako mi je gotovo ispirao mozak i kada sam bio u procesu montaže shvatio sam da se stvarno trudim da on izgleda dobro."

Mahmud Ahmadinežad

„Ahmadinežad je, verovali ili ne nekako nalik detetu. Nije visok, niži je od mene, mislim. Kikoće se kao dečak. Nisam hteo da napravim njegovu karikaturu, da je opasan i zlokoban. Hteo sam da pokažem tu ironiju, tu nevinost u njegovim očima , o tome se i radi na ovoj slici."

Moamer el Gadafi

„Ova fotografija predstvalja verovatno jedan od najstrašnijih momenata u mom životu. Studio mi je bio ispred Grin Ruma, male sobe u koju idu svi lideri pre obraćanja Generalnoj Skupštini. Bio sam u centru zbivanja, što bi rekli, u oku uragana. Obama samo što je stigao sa ogromnim obezbeđenjem I Gadafi, naravno, bira baš taj trenutak da dođe da mi pozira. I tako, on ide prema meni, a barem 200 ljudi ga prati. Ličilo je na ludi, strašni cirkus. Onda sam primetio da momci iz američke tajne službe koji su bili na stepenicama sobe gde je bio Obama očima preleću preko sobe, gledaju jedni druge veoma napeto, jer vide kako im prilazi sav taj haos. A Gadafi mi prilazi  što je sporije mogao. Sve što je uradio bilo je tako promišljeno. On nema oči. One su tako tamne da nisam mogao da ih vidim. Kao da sam sanjao nešto veoma čudno."

Andri Ražoelin Madagaskar

„On deluje tako mlado! Kao da ima 15 godina . Prišao sam njegovom savetniku i rekao  - čast mi je da vas upoznam gospodine, da li biste mi pozirali? Praktično sam izgurao ovog mladog gospodina i pozvao pogrešnu osobu da sedne. Mislio sam da je ovaj momak stažista. Na moj najveći užas i sramotu svi njegovi asistenti su se okrenuli, pogledali me užasnuto i rekli ne, ne , ne, on stoji iza vas! I ja sam se okrenuo, zbunjen, i rekao. Tako me je sramota i tako mi je žao. Hoćete li da mi pozirate? To je nekako probilo led."

Hoze Luis Sapatero

„Najgori mogući scenario je da dva šefa države žele da se slikaju u isto vreme. To je kao sudar u saobračaju. To se ovde dogodilo. Ovaj gospodin je stigao sa predsednikom Meksika. Bio sam užasnut, video sam šta se dešava, korak po korak, dok su mi prilazili iz različitih uglova i pomislio sam, pobogu, s  kim da počnem, koga da zamolim da čeka, ali onda su se oni rukovali, pozdravili i onda je sve počelo da liči na vic. Ko će prvi da pozira."

Iako ga je prilično uplašio, kaže da mu je omiljeni portret Gadafija, a da mu je najtraumatičnije iskustvo priredio francuski predsednik Nikola Sarkozi koji je vikao na njega i rekao da je cela ideja odvratna. Barak Obama nije želeo da pozira, pa je za ovaj album upotrebio sliku koju je snimio ranije. Snimanje je trajalo pet dana, a da ne bi nešto odnosno nekog propustio Platon kaže da je jeo samo neke čokoladice koje je uspevao da prokrijumčari u rancu. Vratio se sa par kilograma manje ali obavljenog zadatka.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

субота, 21. септембар 2024.
14° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи