Predić i Pupin - prijatelji do groba

Malo je poznato da je svetski poznati naučnik Mihajlo Pupin u đačkim danima bio zainteresovan za slikarstvo. Narodni muzej u Zrenjaninu čuva jedini poznati njegov crtež na kome je portret Pupinovog učitelja iz Idvora Koste Isakovića.

A da je postao umetnik ne bi bilo iznenađenje, možda bi ga u tome podržao Uroš Predić sa kojim se upoznao u osnovnoj školi u Crepaji. Njih dvojica su razvili veliko prijateljstvo koje nije prestalo ni u trenucima kada su živeli daleko jedan od drugog.

"Jedini je Uroš Predić koji se Mihajlu Pupinu obraćao u pismima sa 'Dragi Mišo'. Dragi Mišo treba nam...", priča Aleksandra Ninković Tašić, iz Obrazovno-istraživačkog društva "Mihajlo Pupin". "I sve što pomene Uroš Predić da je Srbiji potrebno, šalje za obnovu, za održanje, za umetnički razvoj njegov prijatelj i drug sa pašnjaka idvorskih i banatskih, Mihajlo Pupin."

Vrhunska dela Uroša Predića - Siroče na majčinom grobu i Hercegovački begunci - sa Svetske izložbe u Parizu 1889. otkupio je Mihajlo Pupin ne dozvolivši da završe u nekoj privatnoj kolekciji. Smatrao ih je kapitalnim za Srbiju i poklonio Narodnom muzeju u Beogradu.

Time je, kako ističe Olivera Skoko, pokazao veliku ljubav prema svom prijatelju, potom prema nacionalnoj ustanovi kao što je Narodni muzej i prema svom narodu, želeći da ta dva velika dela ostanu u našoj zemlji.

Mnogo zajedničkog su imali Predić i Pupin, ali se izdvaja ljubav prema Banatu. Nikada nisu zaboravili obale Tamiša koji povezuje njihova rodna sela. Mihajlo je sa ponosom uz prezime dodao Idvorski, a Uroš se uvek sa radošću vraćao u svoj Orlovat.