Četvrt veka od smrti Radivoja Lole Đukića

U prisustvu supruge Jelene, unuka Nemanje i Verice, kao i nekolicine nekadašnjih televizijskih poslenika i Đukićević kolega, ispred Loline biste koja se nalazi u Holu RTS-a (delo skulptora Gradimira Aleksića) postavljen je venac i održan prigodan program.

Stvaralaštvo Radivoja Lole Đukića i danas se najviše pamti po antologijskim serijama nadasve gledanim širom prostora nekadašnje Televizije.

Od "Servisne stanice" koju pamte najstariji, kada su se u Beogradu tokom emitovanja serije subotom uveče kafane zatvarale a ulice pustele, a cela Jugoslavija sedela u grupama ispred malobrojnih televizora, pa sve do serija "Zlatni majdan", "Bog je umro uzalud", "Čovek sa četiri noge", "Jedna ljubav i pet pokojnika", mjuzikla "Ubi ili poljubi", "Sačulatac", "Pozorište u kući".

Đukić je osim toga bio i jedan iz tročlane grupe za osnivanje televizije u Srbiji (za program Đukić, za tehniku inž. Žižić, za organizaciju Vučković) koju je u jesen 1956. postavio direktor Mirko Tepavac, takođe i saradnik Dečje redakcije Radio Beograda od prvih dana posle oslobođenja 1945. i od prvog dana rada Televizije 1958. Svojim radom proslavio je beogradsku televiziju.

"Lola je mnogo voleo svoj posao jer je voleo ljude, voleo je Televiziju", kaže Jelena Đukić, supruga Radivoja Đukića, koja se danas brine o njegovoj zaostavštini.

"Uživao je u svemu što je radio i želeo je da svakom gledaocu ulepša dan svojim humorom. Na sve načine pokušavam da sačuvam njegovo delo i nadam se da ga šira javnost nije zaboravila. Hvala Bojani Andrić i RTS-u što su upriličili ovaj mali događaj baš na dan kada je umro pre četvrt veka, dodala je Jelena Đukić.

Redakcija za istoriografiju RTS-a je za ovu priliku organizovala ispisivanje zasluga Lole Đukića na bisti.

Aleksandra Urošević, mlada rediteljka i spisateljica iz Dečje redakcije Radio Beograda, pročitala je odlomak iz Lolinog intervjua (iz knjige "Estetika TV režije" Radoslava Lazića) u kojem on govori zašto se opredelio za pozorište i televiziju, zašto za pisanje i režiranje, zašto za humor i satiru.

Tek diplomirani glumac Filip Milićević sa FDU u Prištini pročitao je pesmu kojom se završava Lolina knjiga "Sklerotični memoari".