Oluja '95 – put u nepoznato i život koji stane u dve najlon kese

Porodica Simurdžić je iz sela Mrđe kod Drvara, a Kondići iz okoline Sanskog mosta. Bili su deo kolone od 250.000 izbeglica koja je pred vojnom akcijom "Oluja" na današnji dan pre 25 godina napustila vekovna ognjišta i zavičaj u Lici i Hrvatskoj. Veliki broj njih svoj novi dom je našao u banatskoj ravnici.

Šezdesetdvogodišnji Slobodan Simurdžić u Banatsko Veliko Selo kod Kikinde došao je sa porodicom pre 25 godina. Danas u svom domu, sa suprugom i unukama gleda slike zavičaja koji je morao da napusti.

Kao i sve izbeglice nakon akcije "Oluja", dočekala ih je mogućnost da u Srbiji na za njih nepoznatom mestu započnu novi život.

"Mi smo non-stop bili podstanari kad smo došli. Podstanari smo bili, ali da vam kažem svi ljudi kod kojih smo živeli, jedno tri-četiri kuće niko nam nije naplaćivao kirije", priča Slobodan Simurdžić, rodom iz sela Mrđe kod Drvara.

Borka Simurdžić iz Banatskog Velikog Sela je pet kuća promenila dok nije došla do svog doma.

"Sad sam najsrećnija, u mome domu kakav je takav je, potrudili smo se koliko smo mogli. Sve na rukama, motika, lopata i polako", dodaje Borka.

Tog 4. avgusta Radomir Kondić je kao vojnik jedinica Republike Srpske dobio mogućnost da zbrine svoju porodicu. Povlačenje kroz koridor trajalo je ka sigurnosti nekoliko dana, a za Banat i Nove Kozarce čuo je od rođaka i rodbine.

"Nešta je uspelo da izbegne, a nešta je ostalo. To me je još više potreslo. Nije bilo spavanja, niti je bilo sna ni da dolazi san na oči da se more spavat, niti je bilo šta za jesti nigde ništa, samo kad naiđeš na neki izvor vode odem napijem se vode i nastavljaj dalje", kaže Radomir Kondić, rodom iz Sanskog Mosta.

Ceo život je, kaže, stao u dve najlonske kese.

"Jako je bolno. Pokušala sam da budem velika podrška njemu, uspela sam u tome. Rat uvek ostavlja posledice na sve, pa i na njega", navodi Gorica Kondić iz Novih Kozaraca.

Smeštaj za stradalnike akcije "Oluja" među prvima je ponudio grad Kikinda koji je prihvatio više od 13.000 izbeglica. U njihovu novu budućnost uloženo je više od dva i po miliona evra.

"Obezbeđeno je preko 306 porodica kroz stambeni vid, znači kupljene su kuće, 41 stan je izgrađen, jednu smo zgradu već uselili ovu drugu useljavamo negde septembra-oktobra meseca. Ekomonski smo osnažili negde preko stotinu porodica", ukazuje Tatjana Barbulov, poverenik za izbeglice i migrante u Kikindi.

Zbrinut je najveći deo izbegličke populacije, a novo ulaganje Komesarijata za izbeglice od 150.000 evra naimenovano je kao trajno rešenje uz planirani otkup još 15 seoskih domaćinstava.

четвртак, 25. април 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво