Kako se 53. granični bataljon borio na Košarama, priča potpukovnika Dimčevskog

Aprila 1999. pripadnici tzv. OVK, uz pomoć vojske Albanije i NATO avijacije, napali su jedinice vojske, graničare karaule Košare, na KiM. Za herojstvo i vešto komandovanje 53. graničnim bataljonom, tokom bitke na Košarama, predsednik države odlikovao je Orednom belog orla sa mačevima drugog stepena potpukovnika Dragutina Dimčevskog.

Do komandnog mesta u Đakovici stigla je vest o napadu na karaulu, zamenik komandanta 53. graničnog bataljona, tada major Dragutin Dimčevski, kreće ka jedinicama na položaju. Preuzeo je, kao najstariji po činu, komandu.

"Došao gore, napadi su bili jaki, žestoki. Dejstvovalo se sa svim raspoloživim naoružanjem, na levo krilo, na Maja Glavi, granični kamen, C-4, takođe se čuju detonacije, pucnjava, gde se i tamo vodi borba", priseća se potpukovnik u penziji Dragutin Dimčevski.

Borba i narednog dana. Na jednoj strani naših 130 vojnika, na drugoj 1.500 dobro naoružanih protivnika.

"Neprijatelj je nama bila teroristička vojska, kako oni kažu Oslobodilačka vojska Kosova ili šiptarsko-terorističke snage, albanska regularna armija koja je podržavala prvenstveno artiljerijom iz Albanije i NATO snagama, plaćenicima", rekao je Dimčevski.

Prešli su na rezervni položaj, nisu branili karaulu. Dragutin Dimčevski kaže da ne branimo objekat u ratu, nego branimo teritoriju.

Nije bilo mirnih dana na karuli Košare, od tog 9. aprila, do 10. juna. Napadi iz vazduha, kasetna, municija sa osiromašenim uranijumom, minobacači, pokušaji ubacivanja divezantskih grupa. Najteži su bili prvi dani kopnenog napada, posebno 11. april.

Potpukovnik Dimčevski kaže da je 11. aprila imao najviše izbačenih vojnika, boraca, iz borbenog stroja - osam poginulih i devet ranjenih.

"Četiri borca je ispred mojih očiju poginulo, na prevaru jer je neprijatelj nosio našu uniformu, govorio naš jezik i na prevaru su bili izmamljeni iz rova i da poginu", ispričao je Dimčevski.

U bici na Košarama poginulo je 108 vojnika, oficira, rezervista i dobrovoljaca, iz 53. graničnog bataljona 16 boraca, 67 ranjenih. Za potpukovnika Dimčevskog Orden belog orla.

"Ukazana je jedna velika počast toj jedinici koja je dala najviše kao bataljon, najviše dala žrtava u odbrani svoje otadžbine, poginulih i ranjenih na tom delu, tako da sam ja presrećan, presrećan sam što je to priznanje došlo u taj 53. granični bataljon koji ja predstavljam", rekao je Dragutin Dimčevski.

Orden za ispoljeno lično herojstvo i vešto komadovanje potpukovniku Dragutinu Dimčevskom biće uručen nakon ukidanja vanrednog stanja.

понедељак, 29. април 2024.
° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво