Veritas: Za zločin na Dinari 1995. godine još niko nije odgovarao

Devet pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK), poznanika, komšija i rođaka, iz bukovičkih sela, 26. jula 1995. godine, na Dinari, na predelu "Medeno brdo", zarobili su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV).

Kako ističe Veritas u saopštenju, vezisti SVK su "uhvatili" razgovor na neprijateljskoj strani koji potvrđuje da su svi živi zarobljeni.

Uskoro je krenula i hrvatska akcija "Oluja", koja je dovela do pada RSK i egzodusa krajiških Srba i do mnogo novih žrtava, pa je ta grupa sa Dinare, kako navodi Veritas, pala u drugi plan.

Zatim, u toku 1998. godine preko Komisije za nestala lica Herceg Bosne stigla je vest da su lovci na Dinari u jednoj vrtači, na predelu "Medeno Brdo", uočili gomilu kostiju.

Uskoro su predstavnici Komisije za nestala lica Republike Srpske, sa kolegama iz komisije Herceg Bosne, otišli na izviđanje i angažovali helikopter SFOR-a za izvlačenje kostiju i kosti su izvučene 16.novembra 1998. godine, nakon čega su prebačene u Banja Luku.

Veritas navodi da je iz vrtače tada izvučeno šest skeleta, a tri su u aprilu 1996. ekshumirana iz masovne grobnice "Kamen" kod Glamoča.

Među kostima ekshumiranim iz vrtače na Medenom brdu identifikovani su posmrtni ostaci Zdravka Vujka, Milenka Radišića iz Velike Glave, Damira Manojlovića iz Ivoševca, Milana Macurana iz Kistanja, Ljubomira i Milorada Urukala iz Bratiškovaca, dok su iz masovne grobnice "Kamen" identifikovani Marinko i Vinko Kovačević iz Ervenika i Željko Eraković iz Bratiškovca.

Veritas ističe da, iako su kosti bile opožarene, pronađeni su dokazi koji su identifikovali grupu.

U to vreme još se u Republici Srpskoj nije radila identifikacija po DNK metodi, a klasičnim putem nisu se mogle kosti potpuno razdvojiti i odvojiti, pa su porodice odlučile da ih sahrane zajedno na Perduovom groblju u Banja Luci.

Udruženje Dalmatinaca u Banja Luci 2004. pomenutoj devetorici boraca SVK podiglo je spomenik na samom ulazu u Perduvovo groblje.

Veritas navodi da iako lokacija na kojoj su pronađeni njihovi posmrtni ostaci i povrede na kostima, tragovi na odeći, obući i opremi, na nesumnjiv način ukazuju da su ubijeni po zarobljavanju i bačeni u vrtaču, odnosno u masovnu grobnicu, sa očitom namerom da se likvidiraju kao pripadnici neprijateljske strane i zatru tragovi zločina.

Takođe, Veritas ističe da, iako su njihove ubice prekršile sve zakone i običaje ratovanja, što ih neosporno svrstava u prvorazredne ratne zločince, za taj zločin još niko nije odgovarao.