Čitaj mi!

Milanović: U Jasenovcu se dogodio genocid nad Jevrejima, a kasnije i Srbima isključivo iz Potkozarja

Nakon odavanja počasti ubijenima u Jasenovcu, predsednik Hrvatske Zoran Milanović, odgovarajući na pitanje zašto se na tom mestu izbegava govoriti o genocidu, odgovorio je da se u Jasenovcu dogodio genocid, ali pre svega prema Jevrejima, a kasnije prema Srbima i to isključivo onima iz Potkozarja. Istoričar Milan Radanović o tvrdnjama hrvatskog predsednika o stradanju Srba u tom logoru jer su "pružali otpor" kaže za portal Novosti da je žalosno što ličnost na najvišoj funkciji reprodukuje revizionistički stereotip o kažnjavanju Srba internacijom u Jasenovac zbog njihovog otpora državi.

Nakon odavanja počasti ubijenima u Jasenovcu, predsednik Hrvatske Zoran Milanović, odgovarajući na pitanje zašto se na tom mestu izbegava govoriti o genocidu, odgovorio je da se u Drugom svetskom ratu u Jasenovcu dogodio genocid, ali pre svega prema Jevrejima, te kasnije prema Srbima i to isključivo onima iz Potkozarja.

Srbi su, kaže dalje hrvatski predsednik, pružali otpor zbog čega su bili tretirani kao neprijatelji, a oni se ne ubijaju u logoru, dok su Jevreji bili neutralni i ne bi uzeli oružje u ruke da ih nisu počeli ubijati.

"Ovdje je bio genocid i to prije svega genocid nad Židovima, da se razumijemo. Ovdje su završili školski prijatelji jedne meni jako bliske osobe iz Slavonskog Broda 1941. godine. Liberalni Židovi iz hrvatskih gradova, bilo ih je malo, bili su eksterminirani. Rasni zakoni doneseni su prije svega zbog Židova. Onda dolazimo na Srbe koji su ovdje najmasovnije ubijani, ali su ciklus i dramatika ubojstava bili drugačiji. Jedno su bili Srbi iz Potkozarja, koji su najveće žrtve i nad kojima je proveden genocid"; kazao je Milanović.

Drugo su, kaže, bili Srbi iz Zagreba koji su pokupljeni.

"Neki su ostali raditi i bili ugledni doktori poput Julija Budisavljevića, znate sve o tome, a neki su bili viktimizirani. Treći i najstrašniji primjer su Romi, kako su ih tada 'lijepo' zvali Cigani, a koji uopće nisu znali da je izbio rat i bili su prijetnja ne znam kome, valjda Hitlerovim sanitarnim inspektorima, na što su se navukli hrvatski nacisti, koji prije nisu imali negativan povijesni odnos prema Romima, baš kao ni prema Židovima, koji su skupili Rome i ovdje ubijali i muškarce i žene i djecu, a da ovi uopće nisu znali što im se događa. To je možda najgori primjer postupanja prema ljudskom biću koje je potpuno nevino, jer Srbi su pružali otpor i to, po meni, sa zakašnjenjem", navodi Milanović.

Trebali su, kaže, ranije početi.

"Bili su neprijatelji, a zna se kako se u ratu postupa s neprijateljima. Ne ubija ih se u logoru. Židovi su bili neutralni građani i vjerojatno nikad ne bi izabrali oružje, ali ovi su ih počeli ubijati od prvog dana da se dodvore nekom tadašnjem - neću reći Briselu - nego Berlinu, potpuno suludo i na štetu hrvatske nacije i naroda koje sada i ja predstavljam. Jeste li zadovoljni mojim odgovorom", kazao je Milanović.

"Pupovac je predstavnik jedne male grupe ljudi"

Gospodin Pupovac je, kaže Milanović, izvređao kandidatkinju za predsednicu Vrhovnog suda, osobu koja je višeg akademskog i svakog drugog nivoa od njega, i u tom trenutku je reagovao. 

Na pitanje da li je ovo prilika da se zakopaju ratke sekire, jer se Pupovac nalazi iza njegovih leđa, Milanović je naveo da nije iskopao ratnu sekiru i da to trpi više od deset godina.

"Trpim kao političar da se ljudi lažno predstavljaju, da izvlače lažni legitimitet i da se pokrivaju mandatom koji nemaju. Da, rekao sam ja sam predstavnik hrvatskih Srba, ja prije svega. Pupovac je predstavnik jedne male grupe ljudi. Čovjek je za SNV u Zagrebu je dobio 220 glasova. U Zagrebu ima prema popisu 21.000 Srba. Ima 30 tisuća, nekad je bilo 50, ali to su sve ljudi s nekim identitetom. Istina boli. To je to, to nije legitimno", kazao je Milanović.

Navodi da kada govori, govori u ime velikog broja hrvatskih građana.

"Kajtazi kad govori, on govori u skoro svih Roma. Fakat, ima deset tisuća Roma, on je dobio 3.000 glasova. Sada će gospodin Pupovac otići sa Kajtazijem u Ušticu gde sam prošle godine išao samo ja. Gospodin Pupovac je rekao da mu se to gadi i da radi alternativni Jasenovac, i to znate", rekao je Milanović novinarima.

Radanović: Potpuno izlišno praviti distinkciju među žrtvama

Koliko je predsednikovo predavanje iz istorije Drugog svetskog rata u skladu s onim što se uistinu dogodilo, portal Novosti pitao je Milana Radanovića, istoričara koji se godinama bavi upravo tom temom.

"Prvo, mislim da je jako važno to što je predsjednik Milanović naglasio da je Jasenovac mjesto genocida. Važno je jer tu činjenicu izbjegavaju konstatirati pojedini državni predstavnici, pri čemu uvijek treba podsjećati da država financira djelatnost pojedinih negacionističkih udruženja koja drastično umanjuju broj žrtava Jasenovca, a samim tim negiraju karakter zločina koji se dogodio u Jasenovcu", izjavio je Radanović.

Međutim, kaže Radanović, hrvatski predsednik je već u drugoj rečenici zapao u kontradikciju tvrdeći da je Jasenovac "prije svega" bio mesto genocida nad Jevrejima.

"Potpuno je izlišno praviti distinkciju među žrtvama genocida u Jasenovcu jer svi oni, bez obzira da li su bili židovskog, romskog ili srpskog etničkog porijekla - ubijeni su prije svega zbog svog etničkog porijekla. Osim toga, genocid nad Srbima u NDH nije sprovođen samo u logorima niti samo u jednom logoru... Znači li to da su Srbi ultimativne žrtve ultimativnog genocida u NDH? Naravno da ne znači", ističe Radanović.

Zatim, dodaje, kada govori o žrtvama genocida nad Romima i Jevrejima u Jasenovcu, Milanović sugeriše kako su ustaše izvršili istrebljenje ta dva naroda jer su se time pokušali dodvoriti nacističkoj Nemačkoj.

"To je također vrlo opasna simplifikacija budući da ta teza ignorira da su ustaše ubijali pripadnike ta dva naroda - prije svega zato jer su ustaški pokret i ideologija bili rasistički", naglašava istoričar.

Zatim se, prema Radanovićevim rečima, dolazi do najproblematičnijeg dela izjave predsednika Milanovića.

"Nakon što je konstatirao da je genocid nad Romima u Jasenovcu bio zločin nad potpuno nevinim bićima, što je nesumnjivo točno, ponovo je načinio distinkciju među narodima žrtvama genocida - 'jer Srbi su pružali otpor'. Znači li to da oni koji su ubijeni jer su pružali otpor, bez obzira da li su bili Srbi, Hrvati itd., nisu bili nevini, odnosno da su nešto skrivili? Umjesto da se tu zaustavio, predsjednik je nepromišljeno nastavio: 'Bili su neprijatelji, zna se kako se postupa s neprijateljima - ne ubija ih se u logoru. Židovi su bili građani - neutralni. Ne bi vjerojatno nikad izabrali oružje'", napominje Radanović.

Kaže da su prvi srpski zatočenici logora Jasenovac bili srpski muškarci koji su preživjeli logore u tzv. Gospićkoj grupi logora da bi potom bili deportovani u Jasenovac. Dodaje da je većina uhapšena nedeljama pre otpočinjanja bilo kakvog otpora protiv ustaške NDH. Napominje da su prve srpske zajednice koje su kolektivno internirane u logor Jasenovac bile su srpske zajednice iz naselja u jasenovačkoj opštini, internirani aprila i maja 1942. - bez da je iko od njih participirao u ustanku protiv ustaške NDH.

"Štoviše, svi oni su prethodno prihvatili rimokatoličku vjeroispovijest čime su iskazali svoju lojalnost. Ogromna većina Srba interniranih u Jasenovac nije učestvovala u oružanom ustanku protiv NDH. Većina njih internirana je sa teritorije koja nije bila pod kontrolom partizana, pri čemu nisu rijetki primjeri da su internirana čitava sela iz kojih nijedan stanovnik nije otišao u partizane, ili je partizanima pristupio tek poneko od mještana, nastojeći time izbjeći hapšenje i stradanje", kaže Radanović.

Ukazuje da je pritom, takođe vrlo često reč o selima koja su nekoliko meseci prije internacije kolektivno prihvatila rimokatoličku veroispovijest.

"Svi oni su internirani prvenstveno zbog njihove etničke pripadnosti. Da je to tako govori i činjenica da ustaše nisu vršili kolektivnu internaciju svih mještana nekog hrvatskog sela iz koga je određen broj mještana otišao u partizane, ali jesu to činili sa stanovnicima srpskih sela. Uostalom, nema ničeg spornog u pružanju otpora jednom rasističkom i fašističkom režimu koji sprovodi genocid. To su znali i mnogobrojni Hrvati koji su se suprotstavili tom režimu s puškom u ruci", ističe Radanović.

Biti neprijatelj ustaškoj NDH, napominje, značilo je biti neprijatelj najvećim neprijateljima hrvatskog naroda.

"Iako sam uvjeren da predsjednik Milanović to zna, žalosno je što ličnost na najvišoj javnoj funkciji reproducira revizionistički stereotip o kažnjavanju Srba internacijom u Jasenovac zbog njihovog otpora državi. Nakon predsjednika Tuđmana to u javnosti, koliko znam, nije činio nitko od osoba koje su obavljale dužnost predsjednika", zaključuje Radanović.

div id="adoceanrsvdcfhklggd">