четвртак, 02. дец 2021, 20:00
Ljubomir Simović
U jednom razgovoru za „Književne novine“ koji je vođen 1981. povodom objavljivanja „Izabranih pesama“, pesnik Ljubomir Simović je rekao: „Poezija je nešto više od literature. Ona je ili način života i životni stav, ili ništa“.
U emisiji „Kod dva bela goluba", Ljubomir Simović nam otkriva kako je poezija postala način života, kako pesnik vidi i doživljava svet i kako nastaje pesma oivičena geografijom rodnog grada, uobilčena jezikom zavičaja i mentalitetom običnih ljudi, ozvučena već naslovom prve objavljene pesme "Balada o običnom čoveku".
Ljubomir Simović pesnik, dramski pisac, esejista, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti rođen je 2. decembra 1935. godine u Užicu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studije jugoslovenske književnosti i srpskohrvatskog jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Prvu pesničku knjigu „Slovenske elegije" objavio je 1958. godine a potom su usledile knjige: "Veseli grobovi", „Šlemovi", „Uoči trećih petlova", „Istočnice", „Igla i konac", „Vidik na dve vode" u kojima se lica i naličja grada Užica prelivaju kroz slike predela i portrete običnih ljudi, uvek kao „ vidik na dve vode".
Pesnički vidici Ljubomira Simovića, kao vidici ili pogledi na dva sveta, na različita vremena, na običnog čoveka koji pod teretom istorije, ratova, i stradanja, okolnosti i stvarnosti pokušava da odbrani „smisao života" , prisutni su i u njegovim dramama („Hasanaginica", „Čudo u Šarganu", „Putujuće pozorište Šopalović" i „Boj na Kosovu") kao i u romanu hronici „Užice sa vranama" koji je objavio 1996. godine.
Tako i večerašnja priča o poeziji kao "odbrani sveta i života" počinje sećanjem Ljubomira Simovića na rodno Užice, na detinjstvo i odrastanje obeleženo knjigama i pozorištem.
Autor i urednik emisije Tamara Krstić.
Autor:
Војислав Карановић
Од свог почетка, 1968. године, па до данас емисија Код два бела голуба прича приче о старом Београду, његовим житељима, појавама и догађајима, али и приче о прошлости осталих места Србије, и о свему ономе што представља живо језгро наше традиције. [ детаљније ]
Коментари