Majstori baroka

Predstavićemo duhovne kompozicije Agostina Stefanija u izvođenju hora Radija Italijanske Švajcarske i ansambla I Barokisti pod upravom Dijega Fazolisa. U solističkim deonicama čućete mecosoprana Čečiliju Bartoli, soprane Nuriju Rijal, Elenu Karcanigu i Jecabel Arias Fernandez, kontratenora Franka Fađolija, tenore Daniela Belea i Julijana Pregardijena, kao i basa Salva Vitalea.

Stefani je bio italijanski kompozitor, sveštenik i diplomata koji je zaslužan za razvijanje opere u Severnoj Nemačkoj gde je proveo većinu svog života. Posebno je značajan na polju kamernih dueta za dva glasa i kontinuo, koje stručnjaci smatraju važnom karikom u razvoju italijanske sekularne vokalne muzike između Karisimija i Hendla. Interesantno je napomenuti da je njegova duhovna muzika do sada ostala relativno neizvođena i nedovoljno istražena, iako je tokom života zauzimao visoke pozicije u crkvenim krugovima. 

Svoj opus posvećen duhovnoj muzici Stefani je ostvario tokom godina učenja u Rimu kada je objavio zbriku Psalmodija vespertina, a potom i tokom službovanja u Minhenu na dvoru bavarskog elektora Maksimilijan II Emanuela. Iz ovog perioda potiče njegova štampana zbirka duhovnih dela koja je objavljena 1685. godine u Minhenu pod nazivom Sacer Janus kvadrifrons. Sastoji se iz dvanaest končeratato moteta za tri glasa i kontinuo. S obzirom da se svaki od glasova može izostaviti, a samim tim svaki motet može imati četiri načina izvođenja, došao je i naslov ove zbirke koja u prevodu znači Sveti Janus od četiri lica

U emisiji, ćemo predstaviti do sada neizvođena dela iz rukopisne zbirke koja se čuva u Ficvilijam muzeju u Kembridžu, u kojoj su objedinjena duhovne kompozicije ispisane i povezane Stefanijevom rukom, a koja potiču iz kompozitorovog rimskog perioda. Takođe, čućete i poslednju kompoziciju Agostina Stefanija – njegovu himnu Stabat mater, koju je završio 1728. godine, mesec dana pre smrti. Nazvao ju je svojim remek-delom i poslao ju je, kao dar, Akademiji Svete Cecilije u Rimu, kojoj je kao član pripadao. Ovo delo je pokazatelj Stefanijeve vezanosti za marijanski kult ne samo kao kompozitora, već i kao sveštenog lica. Iako je stil u kojem je napisao Stabat mater u trećoj deceniji XVIII veka bio posmatran kao staromodan, pred nama je izuzetno ekspresivna, kompleksna kompozicija, koja svedoči o iskrenom i duboko proživljenom religioznom osećaju ovog italijanskog umetnika. 

Urednica Ksenija Stevanović



Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи