Читај ми!

Džamejka Kinkejd: Moj brat

U emisiji Putevi proze od ponedeljka, 22. marta, do nedelje, 4. aprila, možete slušati delove romana „Moj brat” koji je napisala Džamejka Kinkejd.

Džamejka Kinkejd (Jamaica Kincaid) rođena je 1949. godine kao Elejn Poter Ričardson u Sent Džounsu na Antigvi. Detinjstvo je provela u siromaštvu sa majkom, pismenom i kulturnom domaćicom, i očuhom, stolarom. Osnovnu školu je završila u okviru britanskog sistema obrazovanja, budući da je Antigva stekla nezavisnost tek 1981. godine. Iako se isticala kao najbolja učenica u razredu, majka ju je sa šesnaest godina ispisala iz škole kako bi mogla da joj pomaže u izdržavanju porodice i odgajanju tri mlađa polubrata. Već u sedamnaestoj godini majka je otprema u bogato predgrađe Njujorka da bi radila kao dadilja, međutim, mlada Elejn odbija da zarađeni novac šalje porodici i tu se njihov kontak prekida na dvadeset godina.

Dok je radila kao dadilja, pohađala je večernje časove na koledžu, a tri godine kasnije je dobila punu stipendiju za „Frankofonija koledž” u Nju Hempširu. Ipak, posle samo godinu dana, vratila se u Njujork gde počinje da piše za popularni tinejdžerski časopis i menja ime u Džamejka Kinkejd. Svojim člancima privukla je pažnju Vilijema Šona, urednika Njujorkera, koji ju je zaposlio u ovom prestižnom časopisu i ohrabrivao da se bavi literarnim stvaralaštvom.

Danas je Džamejka Kinkejd jedna od najznačajnijih anglofonih spisateljica i esejistkinja poreklom sa Kariba. Profesor je afričkih i afroameričkih studija u rezidenciji na Harvardu, gde predaje i kreativno pisanje. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, a najznačajnija su joj dela: Na dnu reke (1983), Annie John (1985), Malo mesto (1988), Lusi (1990), Autobiografija moje majke (1996), Moj brat (1997), Moj vrt (2001) i tako dalje.

Roman Moj brat je memoarsko delo o bolesti i smrti autorkinog najmlađeg polubrata, Devona, koji je 1996. godine preminuo od posledica infekcije virusom HIV-a. Iako počinje momentom njenog povratka na Antigvu, Džamejka Kinkejd se u romanu priseća detinjstva i mladosti, tadašnjih porodičnih odnosa, socijalnih prilika u kojima je odrastala. Bez preterane naklonosti, ali poetično i često šokantno iskreno, autorka govori o svojoj porodici u čijem je centru moćna figura njene majke, pokušava da rekonstruiše život umirućeg brata u koji nije bila upućena, meditira o smrti i teškim istinama u srcu svih porodica.

Roman izvornog naziva My Brother objavljen je u Njujorku 1997. godine.

Preveo s engleskog Alen Bešić.
Spikerska interpretacija Dušica Mijatović.
Urednica Tanja Mijović.





Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво