Džon Gart i koncert u Engleskoj

U trećoj emisiji ciklusa o žanru koncerta u Engleskoj polovinom 18. veka slušaćete kompozicije Đuzepa Samartinija, Čarlsa Ejvisona i Džona Garta.

Među italijanskim kompozitorima koji su gradili karijeru u Engleskoj bio je i Đuzepe Samartini. Za razliku od svog mlađeg brata, Đovanija Batiste koji nije napuštao rodni Milano, Đuzepe Samartini je svoju sreću okušao u više evropskih prestonica. U London je došao 1727. godine, da bi 1736. stupio u službu prestolonaslednika Frederika, princa od Velsa, gde će ostati do smrti, 1750. Omiljen za života kao autor kamerne muzike, Samartinijev koncertantni opus postaće začuđujuće popularan tek nakon njegove smrti, u toj meri da je u periodu od 1776. do 1790. godine bio najizvođeniji italijanski kompozitor instrumentalne muzike u Engleskoj. Iako ukorenjeni u stil poznog baroka, Samartinijevi koncerti izrazito su eklektični i u njima kompozitor nesistematski usvaja raznovrsne elemente galantnog stila, od formalnih obrazaca, preko usporavanja harmonskog ritma, do tipičnih melodijskih i ritmičkih figura.

Karijera Džona Garta bila je pre svega vezana za njegov rodni grad Daram na severu Engleske, gde je aktivno učestvovao u koncertnom životu i radio kao učitelj muzike u plemićkim porodicama. Daram je slovio za svojevrsnu prestonicu severoistočne Engleske, te ne čudi što je sredinom 18. veka imao bogat koncertni život. Gart je rukovodio serijom pretplatnih koncerata koji su se održavali u sali gradske većnice i javnom parku na domaku grada, a koji su njemu i drugim kompozitorima u ovom delu zemlje bili prilika da izvode sopstvenu instrumentalnu muziku. Njegovi koncerti za violončelo, objavljeni 1760. godine, nastali su u ovom kontekstu tokom pedesetih godina 18. veka. Čarls Ejvison bio je kompozitor sa kojim je Gart najbliže sarađivao u oblikovanju muzičkog života severne Engleske. Ejvison je svoju aktivnost vezao za susedni Njukasl u kojem je i rođen 1709. godine. Ejvison je stvarao pod snažnim uticajem poslednje generacije velikih majstora italijanskog baroka, o čemu svedoči i njegova popularna zbirka „koncerata u sedam deonica" rađenih prema sonatama Domenika Skarlatija, objavljena 1744. godine.

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić

 

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи