Читај ми!

Džon Gart i koncert u Engleskoj

Povodom tri stotine godina od rođenja kompozitora Džona Garta, u januaru priređujemo ciklus u kojem ćemo se upoznati se recepcijom i transformacijom koncertantnih žanrova na razmeđu baroka i klasicizma, kao i sa delima Garta i njegovih savremenika u Engleskoj.

Ime Džona Garta zabeleženo je 27. decembra 1721. godine, u knjigama krštenih u Daramu, na severu Engleske. Gartova karijera je pre svega bila vezana za daramsku grofoviju - bio je orguljaš u obližnjem gradu Sedžfildu i aktivan u koncertnom životu Darama. Pored koncerata, Gart je pre svega bio cenjen zahvaljujući opusu dvostavačnih sonata za klavir, odnosno čembalo, uz pratnju gudačkih instrumenata, i to dve violine i violončela. U Gartovom pismu prepoznajemo kompozitora lakog i brzog pera, sa posebnim interesovanjem za melodijsku invenciju u stavovima igračkog karaktera. Ovo primećujemo i u Gartovim trostavačnim koncertima za violončelo, koji sačinjavaju njegov prvi opus, a od kojih dva sadrže igračke stavove na mestu finala. Koncert za violončelo broj 4 u Be-duru izdvaja se kao delo u kojem Gart gradi složeni kontrapunktski odnos između solističke deonice violončela i prve violine, a koje se završava pregnantnim menuetom u kome možemo prepoznati veze sa sentimentalnim empfindzamer stilom.

Džon Gart bio je prvi učenik dvanaest godina starijeg kompozitora Čarlsa Ejvisona, koji je svoju karijeru takođe vezao za sever Engleske, a koji je imao ključnu ulogu u recepciji italijanskog poznobaroknog stila, oličenog u opusima autora poput Georga Fridriha Hendla, Domenika Skarlatija i Frančeska Đeminijanija. U svom opusu Ejvison je uglavnom ostao veran formi končerta grosa, iako se u zrelom stvaralaštvu prepoznaju odgovori na popularnost novog instrumentalnog stila koji su razvijali kompozitori naredne generacije, uključujući Jozefa Hajdna i Johana Kristijana Baha. Ejvisonova zbirka koncerata iz 1758. godine, objavljena kao opus 6, ističe se brigom koju je kompozitor posvetio naznačavanju željene dinamike i artikulacije, u skladu sa njegovim učenjem o afektima u muzici. Izdvojićemo četvorostavačni koncert broj 4 koji započinje stavom u tempu Andante, jednim od primera Ejvisonovog minucioznog obeležavanja dinamike i artikulacije, dok se nastavlja stavom Allegro assai, građenim u složenom fugiranom stilu italijanskog koncerta.

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи