Stvaralaštvo Ferdinanda Karulija

U drugoj emisiji ciklusa koji emitujemo povodom 250 godina od rođenja italijanskog kompozitora i gitariste Ferdinanda Karulija upoznaćemo se sa sonatama za solo gitaru opusa 21.

U svom opusu 21 Karuli prati trostavačni model sonate, pri čemu je akcenat na prvom stavu ciklusa, koji je u sve tri sonate umerenom tempu. U Karulijevom pismu mogu se uočiti uticaji Hajdnovih klavirskih sonata, kao i inkorporiranje pijanističkog idioma i njegova naturalizacija na gitari. Kao zanimljivost izdvajamo to što treća sonata otpočinje albertinskim basom, tipičnim pijanističkim postupkom. Prva i treća sonata iz ovog opusa imaju lirski drugi stav, Largo, odnosno romansu, te poletni rondo kao finale. Lagane stavove odlikuje sentimentalni melodijski idiom u kome prepoznajemo uticaj italijanske opere, a gitarista Ričard Savino je u svom tumačenju ovim stavovima pridodao kratke kadence. U drugoj sonati za gitaru solo iz Karulijevog opusa 21 lagani stav je koncipiran u obliku teme sa varijacijama.

Ferdinando Karuli autor je i obrade Dvanaest varijacija Ludviga van Betovena na Mocartovu temu iz opere Čarobna frula. Karuli se nije zadovoljio jednostavnom transkripcijom Betovenove partiture originalno pisane za klavir i violončelo, već je neke od Betovenovih varijacija izostavio, dodajući svoje dve u kojima gitara posebno dolazi do izražaja, a preuredio je i redosled varijacija, čime je dobio posve novo muzičko delo kome je pridodao i svoj broj opusa 169.

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи