Aleksandar Milosavljević: Pozorišne aktuelnosti

U emisiji POZORIŠNE AKTUELNOSTI možete slušati osvrt Aleksandra Milosavljevića na komad Armanda Nasimenta Roze „Jedan Edip”, u režiji Juga Đorđevića i produkciji Narodnog pozorišta iz Niša, kao i na dramu Filipa Vujoševića „Šumadija”, koju je u Šabačkom pozorištu režirala Maja Pelević.

Prominentni portugalski dramski pisac, Armando Nasimento Roza se u drami Jedan Edip bavio prauzrocima prokletstva i nesrećen sudbine likove iz Sofoklove tragedije Kralj Edip. U svojevrsnom razmotavanju sage, njega je zanimalo šta se moglo dogoditi nakon što su se sve nesreće već desile – pošto je Laj pogubljen, Jokasta izvršila samoubistvo, a Edip sebi iskopao oči. Pisca je zapravo interesovalo kako bi izgledao naknadni susret članova porodice koje je smrt samo naizgled pomirila, brišući prividne granice između krivaca i njihovoh žrtava. No, upozorava Aleksandar Milosavljević, da bi ova izuzetno zanimljiva, sa stanovišta današnje publike provokativna i u osnovi sjajno zamišljena, ali u isti mah i veoma komplikovana priča, mogla dramaturški uverljivo da funkcioniše, neophodno je i da bude efektno i zanatski besprekorno napisana. Nevolja s kojom su se suočili reditelj niške predstave Jug Đorđević i dramska spisateljica Tijana Grumić, dramaturškinja u ovom projektu, bio je određen upravo tehničkim manjkavostima dramskog predloška – pre svega, naglašenom narativnošću i isuviše opširnim objašnjenjima. Ipak Tijana Grumić je neke od navedenih problema pokušala da reši dopisujući svojevrsni prolog, dok se rediteljska maštovitost Juga Đoprđevića uspešno nosila sa statičnim karakterom dramske strukture. Izborom adekvatnih scenskih sredstava i zahvaljujući angažmanu glumaca, reditelj je od samog početka promišljeno razigravao narativnost dopisanog prologa, postepeno uvodeći aktere u uloge dramskih likova, te tako unapred detektujući jedan od najvažnijih segmenata priče - piščevo neprestano referisanje na pozorišni karakter suštine ove porodične drame.

Drama Filipa Vujoševića Šumadija po mnogo čemu je izuzetno intrigantna priča. Na prvom mestu autor u radnju komada najdirektnije, po imenu i prezimenu, uvodi glumicu Suzanu Lukić, sada u svojstvu dramske junakinje o kojoj glavni akter drame mašta i s kojom uspostavlja fiktivni odnos. Naravno, u šabačkoj predstavi će se uistinu pojaviti glumica Suzana Lukić, no razume se, u kontekstu koji je određen dramskim tekstom, obaveštava nas Milosavljević. Vujošević se duhovito igra parafrazirajući sopstvenu ličnost, predstavljajući je sada u dvostrukoj ulozi – i pisca drame Šumadija i spisatelja koji u komadu Šumadija pokušava da raskrsti sa životom kopirajtera koji preživljava tezgareći u marketinškoj agenciji, te da postane dramski autor koji stvara komad u kojem će se u glavnoj roli pojaviti upravo Suzana Lukić. Rediteljka Maja Pelević je sve elemente ove dramske priče scenski interpretirala insistirajući na prenaglašavanjima. Tako će u predstavi od nezrelog glavnog junaka postati dečkić odeven u kratke pantalone, odnos dramskog stvaralaštva i junakovog angažmana u marketinškim poslovima biće do paroksizma karikiran, pojava Suzane Lukić kao dramatis persone je mizanscenski rešena na groteskni način, a politička dimenzija komada je, nažalost, svodena na odveć banalnu metaforu.

Urednica emisije Tanja Mijović.



Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи