Podsećanja

Aleksandar Milosavljević: In memoriam – Borka Pavićević

U emisiji PODSEĆANjA možete slušati tekst Aleksandra Milosavljevića napisan povodom smrti Borke Pavićević.

Letos je u Beogradu preminula Borka Pavićević. U svom sećanju na našu značajnu dramaturškinju, kolumnistkinju i društveno-kulturnu aktivistkinju Aleksandar Milosavljević piše: „Borku su na vreme prepoznali Mira Trailović i Jovan Ćirilov, te su je 1971. godine pozvali u Atelje 212. Premda veoma mlada (u času kada je stupila u „pakao" Ateljea, tada najavangardnijeg ovdašnjeg pozorišta, još je bila studentkinja dramaturgije), a svakako blagodareći i iskustvu sticanom tokom studentske pobune 1968. godine, Borka je bila spremna i da forsira odgovarajuću repertoarsku liniju Ateljea, ali i da bude medijator u večitim „ratovima" vođenim između Mire i Jovana, i da obavlja poslove iz najšireg dijapazona radnih zadataka koje predviđa radno mesto dramaturga, da neumorno čita, bira i predlaže dramske tekstove, diskutuje, no i da se uklopi u jedan od najlegendarnijih i najmoćnijih pozorišno-dramaturških trustova mozgova domaćeg teatarskog života, koji su, osim Mire i Jovana, činili Mihiz, Boba Selenić, Muci Draškić, Danilo Kiš, Muharem Pervić, a kojem su se sporadično priključivali i duhovnu dimenziju Ateljea svojim prisustvom i katkad angažmanom obogaćivali najbriljantniji umovi sada već pokojnog beogradskog intelektualnog i umetničkog života – slikari, pesnici, novelisti, kritičari, novinari...".

Osim rada u Ateljeu 212, Borka Pavićević je u skadarlijskoj Pivari osnovala „Novu osećajnost", primarno teatar, ali i svojevrsni kulturni centar u kojem su neki od tadašnjih početnika stasavali u buduće velike reditelje i glumce, a oni već afirmisani autori započinjali nove stvaralačke cikluse. Nakon „Nove osećajnosti", od 1984. godine, usledili su projekti – „Godo fest" i KPGT s Ljubišom Ristićem, Nadom Kokotović, Radetom Šerbedžijom i Miodragom Krivokapićem. Učestvovala je i u kreiranju slavnog „Šekspir festa" koji je od 1985. u nerednih nekoliko godina preoblikovao Suboticu, te od ovog grada i njegove okoline načinio teatar. Od Paviljona „Veljković", u blizini Slavije, načinila je Borka Pavićević pribežište buntovnika, nalik onom koje je nekad predstavljao Atelje, multikulturni centar poput „Nove osećajnosti", otvoreni prostor za umetnike sa svih strana sveta, u kojem su se održavale društveno angažovane diskusije, gde se slika o svetu sudarala sa slikom sveta, gde se glasno govorilo o onome o čemu se preglasno ćutalo. I sve se to sa tribina, izložbi, performansa, književnih večeri neprestano i uporno prelivalo u pozorišne predstave, a one su odatle, iz Centra za kulturnu dekontaminaciju, odlazile put sveta, na festivale i inostrana gostovanja, ponekad i na beogradske ulice, gde su igrane pred policijskim kordonima, piše Milosavljević.

Čitao Aleksandar Božović.
Urednica emisije Tanja Mijović.



Коментари

Prodajem
Ако пронађете ову новчаницу одмах идите код нумизматичара
C.T. Toraksa
Поштујте правила пре давања крви на анализу
Adaptacija
„Буђење пацова“ – ново рухо филмског класика Живојина Павловића
slobodan izbor ishrane
Главни град Финске избацује месо како би заштитили климу, осим у ретким изузецима
Prijava za kviz Slagalica
Пријавите се