Pozorišne aktuelnosti

U emisiji POZORIŠNE AKTUELNOSTI možete slušati osvrt Aleksandra Milosavljevića na predsatvu „Mladež bez Boga”, u režiji Boruta Šeparovića i koprodukciji Zagrebačkog kazališta Mladih i Montažstroja, koja je izvedena na nedavno završenom 53. BITEF-u.

Borut Šeparović je svoj autorski projekat Mladež bez Boga zasnovao na dva literarna dela - na istoimenom romanu Edena fon Horvata objavljenom 1938. godine, u kojem je prikazana ondašnja nemačka omladina koja se sve intenzivnije oduševljavala Hitlerovim idejama, kao i na knjizi Franka Berardija Heroji: masovne ubice i samoubice iz 2015. godine, u kojoj je autor naveo razloge odustajanja od svojih dotadašnjih proevropskih ideja. Šeparović analizira stanje svesti, senizibiliteta i pogleda na svet današnje evropske mladeži, a ona je izolovana od složenih aspekata dramatične stvarnosti, lišena je adekvatne roditeljske brige i nadzora školskog sistema, prepuštena je gluvarenju i kompjuterskim igricama, mahom zasnovanim na prizorima ekstremnog nasilja u kojem deca aktivno učestvuju, osuđena je na alijenaciju iz koje spas pronalazi u virtualnom svetu, gde je prepuštena uticajima ekstremističkih manipulatora čije se ideje temelje na populističkim frazama i tako dalje. U tako definisanom kontekstu mladu osobu više neće impresionirati kada njegov nastavnik u školi iskaže nezadovoljstvo funkcionisanjem demokratije. Po prirodi koja odgovara mladosti, učeniku je potrebna akcija, i to akcija koja će definitivno poništiti sve postojeće, pri čemu pojam definitivnog u sebe uključuje čak i samoubistvo maldog ateiste. Ateiste, ali ne i nihiliste, jer se sadašnji mladi buntovnik zalaže za očuvanje identiteta svog nacionalnog bića. U nacionalnom „krdu" on se oseća sigurno jer se baš tu on samopotvrđuje, piše Aleksandar Milosavljević.

(Foto: Marko Ercegović)

Surova akcija mladeži, koja će rezultirati masovnim pokoljem, biće provocirana nezadovoljstvom nastavnika koji im prenosi hamletovske dileme, nesvestan kakve mogu biti konsekvence sumnji koje njega muče, a ni činjenice da je vlastitim dilemama svojim đacima otvorio Pandorinu kutiju. Zrno sumnje je time posejano, a za ostalo će se pobrinuti populistički demagozi... Tako je Šeparović namah stvorio atmosferu iz koje će logično da usledi ono što nam je, nažalost, dobro poznato iz medijskih vesti. Mladi glumci su se na sceni ponašali upravo onako kako o tome svedoče izveštaji o vršnjačkom nasilju, praćeni mlitavim reakcijama javnosti i predstavnika vlasti. Na tragu knjige Franka Berardija, reditelj nas postepeno uvodi u ono što je generisalo baš takvu atmosferu, u sistem koji proizilazi iz stanja svesti aktera ove priče, te mi sada imamo priliku da vidimo i šta se nahodi iza sadržane šturih, mahom šablonskih i politikantski intoniranih medijskih izveštaja. Kroz niz sekvenci iz svakodnevice predstavnika mladog naraštaja, kroz njihove razgove, odnos prema svetu koji oni identifikuju posredstvom vitruelne stvarnosti, kroz način na koji su se kompjuteri pozicionirali u njihovim životima, kroz njihovu međusobnu komunikaciju i odnos prema potencijalnim autoritetima i takozvanim medijskim sadržajima, mi ne samo da, napokon, izlazimo iz okvira površnog sistema informisanja o jednom društvenom problemu, nego postajemo svesni dubine i dramatičnosti tog problema. Pozorište, dakle, čini da stvarnost počinje bolno da nas se tiče i otuda je gledaocima predstave Mladež bez Boga jasno kako se ova scenska priča mora završiti, zaključuje Milosavljević.

Čitao Aleksandar Božović.
Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво