Radoš Bajić: „Heroji Halijarda“ razočaraće i leve i desne i one koji očekuju Ramba

„Voleo bih da u filmu i seriji igraju Met Dejmon i Dikaprio, ali veća mi je briga ko će da zameni Nebojšu Glogovca“, kaže za RTS Radoš Bajić o svom novom projektu, filmu i seriji o savezničkim pilotima oborenim nad Srbijom koje je spasila Jugoslovenska vojska u otadžbini.

O operaciji „Halijard“, tokom koje su pripadnici Ravnogorskog pokreta, kako su još nazivali vojnike Jugoslovenske vojske u otadžbini, spasili oko pet stotina savezničkih pilota oborenih nemačkim protivvazdušnim oruđem iznad teritorije okupirane Srbije nije se učilo u školama za vreme SFRJ.

Razgovor sa Radošem Bajićem, scenaristom, rediteljem i glumcem čiji su novi film i TV serija inspirisani upravo ovom operacijom koja je još nazivana i „Vazdušni most“, počinjemo upravo tim pitanjem, kada je i gde prvi put čuo da se tako nešto događalo tokom Drugog svetskog rata.

„Kao revnosni kraljev vojnik, moj deda Mirko O. Bajić je 1929. godine služio stari kadar u Beogradu. Sećam se da sam nekoliko puta ušao u njegovu sobu i zatekao ga kako na malom radiju sa 'mačjim okom' krišom sluša čuvenog Grgu Zlatopera i Glas Amerike – što se šezdesetih godina prošlog veka strogo kažnjavalo.

Do smrti je bio monarhista i nadao se da će Amerikanci ili Englezi na neku srpsku visoravan padobranom da vrate kralja Petra Drugog u Srbiju.

Kroz maglu se sećam da mi je kao dečaku pričao priče o nekoj livadi podno Ravne gore – odakle su u Drugom svetskom ratu saveznici evakuisali stotine svojih pilota koji su bili oboreni iznad Srbije.“

Kada ste pomislili da bi o operaciji „Halijard“ trebalo da snimite film i TV seriju?

U leto 2018. godine bio sam pozvan od Američko-srpskog komiteta da održim besedu u Domu štampe SAD na centralnoj proslavi obeležavanja 100 godina od isticanja srpske zastave na Beloj kući. Koja se u znak divljenja prema podvizima i herojstvu srpske vojske u Prvom svetskom ratu – na osnovu odluke tadašnjeg predsednika Vudra Vilsona vijorila na tom zdanju.

Po završetku tog veličanstvenog događaja kome je prisustvovala elita srpske dijaspore u SAD kao i veliki broj uglednih američkih gostiju, kongresmena i funkcionera Stejt departmenta, grupa uglednih intelektualca među kojima je bio publicista i srpski lobista u SAD Obrad Kesić, predložila mi je da sagledam mogućnosti realizacije filma i TV serije koji bi bili inspirisani operacijom „Halijard“.

Posle teških trauma koje sam preživeo za vreme snimanja i emitovanja TV serije „Ravna gora“, koja nas je posle 70 godina jednoumlja oslobodila i okuražila da kritički i bez ideoloških konjoglava promišljamo o sopstvenoj prošlosti, ipak mi je trebalo tri meseca da odlučim. Da li da se vraćam toj temi? 

Posle dve godine intenzivnog istraživanja i rada na scenariju „Halijarda“, ishod mojih dilema je očigledan.

Teme iz Drugog svetskog rata i danas duboko dele društvo ne samo u Srbiji nego i u celom regionu. Koga će i zašto Vaš film i serija razočarati?

To znam naizust. Razočaraće i leve i desne.

Leve – jer bi oni želeli da laži iz istorijskih čitanki sa obaveznom slikom Josipa Broza u maršalskoj uniformi na prvoj strani postanu večnost. Da se tu ništa ne dira.

A desne zbog toga što smatraju da su samo oni baštinici istine o Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini i đeneralu Draži Mihailoviću te da je svako ko priđe toj temi, a da nema njihov blagoslov, prodana duša i ubačeni komunistički špijun.

Posle TV serije „Ravna gora“ i filma „Za kralja i otadžbinu“, koji su uvek kada se reprizno emituju na RTS-u u vrhu gledanosti, što nešto govori – sa ohrabrenjem zapažam da Srbija ipak želi da se suoči sa svojom dramatičnom, kontroverznom i raskolnom prošlošću iz drugačijeg, neostrašćenog i objektivnog ugla.

U filmu „Heroji Halijarda“ i TV seriji „Vazdušni most“, u kojima u glavnoj ulozi nije ideologija već herojski srpski narod koji se žrtvuje u jednom od najdramatičnijih perioda svoje istorije, upravo to će biti moje prevashodno nastojanje.

Sudeći po najavama, film jeste nežan prema akterima (pilotima) iz Amerike i Velike Britanije, ali nije nimalo prema njihovim državama odnosno tadašnjim liderima?

Posao umetnika nije da ispravlja krive Drine i da se u svojim delima bavi verifikacijama i revizijom istorijskih fakata. To treba da radi nauka.

S tim u vezi, naš projekat nema ambiciju da bude rekonstrukcija i ekranizacija istorije, ali je obavezna nužnost da u jednom narativnom umetničkom delu i slobodnom autorskom viđenju istorijska tačnost bude konsultovana.

U tom kontekstu u radu na scenariju bili smo suočeni sa neumitnim istinama od kojih je najvažnija ona koja je začudo veoma malo poznata i prisutna u našem javnom, društvenom, kulturnom i akademskom prostoru. Da su u leto 1944. godine nas Srbe zapadni saveznici pustili niz vodu i to u trenucima dok su naši seljaci na obroncima Suvobora jeli splačine, a njihovim avijatičarima davali krtinu i beli mrs.

Krili su ih, lečili i štitili od Nemaca, Bugara i od ljotićevaca i na kraju sa livade na Galovića polju avionima poslali u slobodu i sigurnost.

Baš u tom trenutku predvođeni Englezima, saveznici su sahranili sve naše nade da će posle završetka rata, srpski narod, koji je u antifašističkoj borbi na područiju Balkana položio najveće žrtve, imati pravo da sam izabere u kakvoj će državi da živi nakon rata.

Može li vaš projekat da doprinese da se danas bolje razumemo s tadašnjim saveznicima, Amerikom, Britanijom i drugima? Da li Vas, kao umetnika, uopšte zanima taj aspekt filma?

Veoma me zanima. Naš projekat je inspirisan veličanstvenim istorijskim događajem koji je po svojoj plemenitosti i čovekoljublju najbolje svedočanstvo humanosti, žrtvovanja i prijateljstva.

Pored umetničke vokacije koja će svakako biti centralna, ključno ishodište filma „Heroji Halijrada“ i TV serije „Vazdušni most“ biće prekid decenijske amnezije i naš doprinos jačanju razumevanja srpskog i američkog naroda. Koji u svojoj istoriji teško može da istakne takav primer odanosti, iskrene naklonosti i nekoristoljubivog prijateljstva. 

Bez obzira na to što su u bliskoj prošlosti odnosi između SAD i Srbije imali teška iskušenja, što smo 1999. godine bili zastrašujuće bombardovani od najveće sile sveta, kako je 1984. godine prilikom posete logoru Jasenovac govorio tadašnji srpski patrijarh German, „da zaboravimo ne možemo, ali da praštamo moramo“.

Budući da tema spaja Srbiju i SAD i s te strane ima dobar potencijal da zainteresuje publiku, šta je potrebno da film tamo napravi uspeh?

To je za mene nepoznanica. Siguran sam da će naš projekat izazvati veliko interesovanje u zemlji i svetu.

Produkcija Contrast Studios-a i ja ćemo se truditi da napravimo iskren, pošten, emotivan, snažan, dobar film i uzbudljivu TV seriju iz vizure srpskih očiju. A hoće li biti po ukusu potencijalnog američkog gledaoca, to ne mogu da tvrdim.

U našem „Halijradu“ neće biti Ramba koji dolazi u neku pustoš da iz srpskih planina spase američke momke. Oni vole da vide takve filmove i serije, i ako to budu očekivali, biće razočarani.

Kao mlad glumac igrali ste u ratnim filmovima rame uz rame sa svetskim zvezdama. Sigurno nemate strah od njih, ne bih Vas pitao imate li strah od njihovih honorara. Kada biste slobodno birali koga biste angažovali?

U filmu i seriji imamo preko trideset uloga Amerikanaca i Engleza. Većih i manjih.

Jedna od glavnih uloga je mladi radio-telegrafista Edvard Volš, koji je član posade bombardera B-17, koja posle pada u srpskoj vrleti nalazi spas, utočište i gostoprimstvo u Srbiji. Tu ulogu mora igrati mladi američki glumac.

Biće veoma teško sklopiti kasting jer mi možemo samo da sanjamo o potrebnom budžetu koji bi nam omogućio da angažujemo neke od velikih holivudskih zvezda.

Ipak, da udovoljim vašoj znatiželji, kad bi se to moglo, voleo bih da u „Halijardu“ vidim Meta Dejmona, Dikaprija...

Ali to su pusti snovi, jer naš ukupni budžet za ceo projekat ne bi bio dovoljan da pokrije njihove honorare...

Ima mnogo i domaćih muka u kastingu, na primer: Ko posle briljantog Nebojše Glogovca da igra đenerala Dražu Mihajlovića? Je l‘ imate Vi neki predlog?

Filmski centar Srbije dodelio je Vašem projektu više sredstava nego ostalima koji su konkurisali ove godine. Da li je to prvo priznanje koje je Vaš film dobio? Koliko ste daleko, ne od željenog već od minimalnog budžeta da biste snimili film i seriju iza kojih možete da stanete svojim imenom i prezimenom?

Svakako da sam počastvovan i zahvalan Filmskom centru Srbije i Pokrajinskoj vladi Vojvodine, koja je takođe podržala „Halijrad“.

Ta podrška je veoma značajna jer predstavlja stručnu ali i društvenu verifikaciju projekta. Nažalost, to ne znači da su se stekli uslovi da se on i realizuje.

Jer mi sa tim sredstvima nemamo ni polovinu minimalnog i potrebnog budžeta. O željenom i da ne govorimo.

Ni zbog sebe, ni zbog zdravlja i moje porodici ja sebi ne smem da dozvolim da mi se ponovi „Ravna gora“. 

U snimanje te serije sam ušao sa trećinom budžeta, na osnovu datih obećanja, i prošao kao bos po trnju.

Ako obezbedimo potreban budžet „Halijrad“ će poleteti. Ako se to ne desi, ostaćemo prizemljeni...

Hoćemo li TV seriju gledati na RTS-u?

„Halijard“ je prvorazredna nacionalna tema i ne znam koja druga televizija bi trebalo da ga emituje.

Bez obzira na to što je RTS moja matična kuća u poslednjih godinu dana, „Halijard“ je od A do Š prošao sve neophodne stručne i uredničke procedure, zbog čega sam takođe veoma zadovoljan.

Imamo i zainteresovane strane producente s kojima su takođe razgovori u toku, tako da se nadamo da ćemo do kraja godine skrpiti minimalni budžet neophodan za realizaciju projekta, čije snimanje treba da počne na leto 2021. godine.

Koje Vas je saznanje najviše iznenadilo dok ste izučavali operaciju „Vazdušni most“?

Izdaja zapadnih saveznika – uprkos nadčovečanskoj hrabrosti, dobročinstvu i plemenitosti srpskog naroda.

Број коментара 14

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 19. март 2024.
8° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво