Kriza vlade u Italiji nakon referenduma o pravosuđu – lančane ostavke i tenzije u vladajućoj većini
Rezultat referenduma o reformi pravosuđa izazvao je pravi politički potres i stvorio krizu unutar vlade koju vodi Đorđa Meloni. Odbacivanje reforme o razdvajanju karijera sudija i tužilaca pokrenulo je lančanu reakciju koja je kulminirala nizom značajnih ostavki i rastućim tenzijama u vladajućoj većini.
Epicentar krize je Ministarstvo pravde. U roku od nekoliko sati svoje funkcije napustili su državni sekretar Andrea Delmastro Dele Vedove i šefica kabineta Đuzi Batroloci, oboje u središtu kontroverzi tokom nedelja koje su prethodile glasanju.
Ostavke su usledile nakon burnog popodneva obeleženog političkim pritiscima i sastancima. U zvaničnom saopštenju, vlada je izrazila "poštovanje" prema njihovoj odluci da se povuku, ističući značaj "institucionalne odgovornosti".
Ipak, iza ove odluke stoji niz spornih događaja: s jedne strane izjave Bartolocijeve, koja je pravosuđe uporedila sa "streljačkim vodom", a s druge slučaj Delmastra, povezan sa poslovnim aktivnostima i kontaktima sa osobama bliskim kriminalnim krugovima.
Uloga premijerke i upravljanje krizom
Premijerka Meloni je, nakon referenduma, zauzela čvrst stav kako bi ograničila političke posledice poraza. Iako je ranije branila Delmastra, sada je zahtevala njegovo momentalno povlačenje, pokušavajući da očuva kredibilitet vlade.
Odluka je doneta nakon niza sastanaka održanih u jutarnjim satima posle referenduma, sa ciljem da se pošalje jasan signal javnosti i političkim partnerima.
Slučaj Santanke i domino efekat
Kriza se nije zaustavila na Ministarstvu pravde. Iste večeri, premijerka je javno pozvala i ministarku turizma Danielu Santanke da podnese ostavku, zbog sudskih postupaka povezanih sa kompanijom "Visibilia".
Nakon dana obeleženog otporom i pritiscima, Santanke je podnela ostavku pismom upućenim premijerki. U pismu se oseća razočaranje, jer svoju ostavku vidi kao posledicu političke situacije nakon referenduma, a ne isključivo ličnih problema.
Ministarka je naglasila da nije "pravosnažno osuđena", opisujući svoju odluku kao "čin političke lojalnosti".
Reakcije opozicije
Opozicija je ostavke protumačila kao direktnu posledicu volje građana izražene na referendumu. Predstavnici Demokratske partije i Alijanse zelenih i levice optužili su vladu da je iz političkih razloga odlagala neizbežne odluke.
Ostavke su ocenjene kao "zakasneli, ali neophodan čin", dok pojedini opozicioni lideri tvrde da bez rezultata referenduma do ovih promena ne bi ni došlo.
Većina pod pritiskom
Unutar vladajuće većine, stranka Braća Italije pokušava da ograniči političku štetu, braneći dosadašnji rad svojih predstavnika, ali istovremeno prihvatajući njihovo povlačenje kao nužno.
Referendum je tako postao prekretnica, ne samo za reformu pravosuđa, već i za stabilnost same vlade. Lančane ostavke predstavljaju prvi vidljiv znak dublje političke krize, čiji se dalji razvoj tek očekuje.