Istraga odluka britanske vlade tokom pandemije – demokratski proces ili traćenje novca
U Britaniji već mesecima traje javna istraga u vezi sa odlukama vlade Borisa Džonsona tokom pandemije kovida 19. Njeni pobornici vide je kao zdrav demokratski proces, a protivnici kao traćenje novca poreskih obveznika. Porodice preminulih žele da bivše ministre vide pred sudom.
Istragu je pre dve godine u maju pokrenuo Boris Džonson. Njome rukovodi baronesa Herijet Halet, koja je vodila sličan pravni postupak posle terorističkih napada u Londonu 7. jula 2005. godine.
Prva svedočenja, koja mogu da budu i prinudna, počela su na Vidovdan.
Protekle nedelje britanska javnost imala je priliku da čuje bivšeg i sadašnjeg premijera.
Džonsonovo javno izvinjenje
Bivši britanski premijer Boris Džonson izvinio se porodicama preminulih uz burna negodovanja u istražnoj sali.
"Potcenili smo obim i brzinu izazova. No, uradili smo sve što smo mogli na osnovu informacija kojima smo raspolagali", tvrdi Džonson.
Naučni savetnici Vlade ističu da većina evropskih političara nije razumela osnovne statističke podatke tokom pandemije.
Bivši glavni naučni savetnik britanske vlade Patrik Valans naglašava da zato ne misli da je "premijer bio jedini koji se u to vreme mučio sa naučnim konceptima, ali je ponekad bio potreban veliki trud da bi ih razumeo".
Optužbe za potpuni haos i neprofesionalnost izneo je uvek kontroverzni Dominik Kamings, nekada moćni glavni savetnik, a sada možda najveći neprijatelj Borisa Džonsona.
Na njih je oštro uzvratio bivši britanski ministar zdravlja Mat Henkok tokom svedočenja.
"Nauk za budućnost je da mora da postoji sistem, koji bi omogućio nesmetan rad vlade, čak i kada joj se ispreči zlonamerni akter", istakao je Henkok.
Na pitanje istražitelja da li misli na Kamingsa, odgovorio je neuvijeno potvrdno.
Istraga rasipanje novca?
Kritičari javne istrage upozoravaju da advokati previše vremena troše na tračeve i SMS poruke nekadašnje vlade. Troškovi istrage su se od njenog osnivanja duplirali i dostigli 150 miliona funti. Lavovski deo otpada na advokatske honorare.
Bivši britanski premijer Boris Džonson objasnio je pred istražiteljima da svaka moćna i efikasna vlada uključuje mnoštvo izazovnih osoba, koje se međusobno nadmeću i čija mišljenja o ostalima nisu prikladna za štampu.
Džonson je istakao da tu pre svega misli na kabinete Margaret Tačer i Tonija Blera.
"No, te osobe dobro rade svoj posao“, zaključio je on.
Bivši potpredsednik britanske vlade Majkl Gouv pružio je slikovit uvid u način razmišljanja i odlučivanja Borisa Džonsona.
"Tadašnji premijer Boris Džonson je liberal u svakom smislu i zato je za njega ideja o zabrani slobodnog okupljanja bila izuzetno teška. Priroda rada Borisa Džonsona je da uvek želi da čuje tezu i antitezu. Više je voleo gladijatorski od inkvizitorskog pristupa odlučivanju", objasnio je Gouv.
Aktuelni britanski premijer Riši Sunak je pred istragom podržao stav da ono što Kamings doživljava kao haos, drugi vide kao demokratsku debatu.
"Mislim da to uopšte nije bilo loše. Ispravno je što su se vodile žestoke debate, jer su odluke nosile ozbiljne posledice za desetine miliona ljudi", podsetio je Sunak, koji je kao Džonsonov ministar finansija dobio nadimak "blagajnik smrti".
Porodice žrtava kovida traže pravdu
Porodice preminulih ne opraštaju.
Din Adamson, koja je izgubila oba roditelja, smatra da će Džonson ostati upamćen kao "premijer na čelu najveće mirnodopske tragedije svih vremena".
Fran Hol, koja je ostala bez supruga, ističe da je "preko dve stotine trideset tri hiljade ljudi umrlo zbog propusta Vlade".
Pravni zastupnik ožalošćenih porodica Amer Anvar navodi da su "stari tretirani kao otrovni otpad“.
"Nisu smeli da budu ostavljeni da umru, često sami, u staračkim domovima“, optužuje on.
Čarls Pesindžer, koji je uz druge ožalošćene proveo dane ispred zgrade u kojoj se vodi istraga, nada se da će se, "na kraju, ovi ljudi naći pred licem pravde u sudnici“.
Britaniju trenutno trese epidemija Velikog kašlja, a stručnjaci najavljuju nove pandemije.
Zato se mnogi plaše da bi rezultati ove istrage, koji se očekuju za nešto više od dve godine, mogli da zakasne i time ne spreče nove traume na sve krhkijem društvenom tkivu Britanije.
Коментари