Sakar kod Malog Zvornika - između napuštenih kuća i novih doseljenika

Iza mnogih kapija u brdima Sakara danas nema nikoga. Dvorišta obrasla travom i zatvoreni prozori svedoče o životu koji je nekada postojao. U ovim kućama odrastale su generacije, okupljale se porodice i slavili praznici. Danas su mnoge ostale prazne, kao nemi podsetnik na vreme kada je selo bilo mnogo življe.

"Kuće su sad poneka još stoji, a 90 % je već palo urušilo se, ostali su dimnjaci, zaraslo, njive zarasle. Nekad smo imali 455 stanovnika i svaka kuća imala je 2 - 3 krave, sad samo jedna krava ima u selu", kaže Omer Potoković iz Sakara.

U Sakaru je urošeno i napušteno više od dvadeset kuća, a na ognjištima je ostalo uglavnom staračko stanovništvo. Mlađi su otišli u gradove, a broj meštana se u protekle tri decenije prepolovio.

Ovim putem nekada su svakodnevno prolazili đaci, poljoprivrednici i komšije koje su se medjusobno družile, pile zajedničku kafu. Danas ga uglavnom prati tišina. U šetnji kroz Sakar naišla sam na mnogo više praznih nego naseljenih kuća i to je možda najbolja slika koja opisuje ovo selo - mesto koje krase prirodne lepote i pogled na Drinu ali u kojem je iz godine u godinu stanovnika sve manje i manje.

Ipak, pojavljuju se novi znaci života. Dolazak porodica iz inostranstva, kažu meštani, donosi novu nadu da bi bar deo praznih kuća ponovo mogao da oživi.

"Pojavljuju se ljudi koji se raspituju da kupuju ovde, već dva placa su ovde prodata", objašnjava Omer.

"Imamo i doseljenih ljudi, najviše Rusa koji dolaze ovde kod nas u Mali Zvornik, tačnije u Sakar, u naselje Vile. Ljudi koji su tu došli bave se stočarstvom, poljoprivredom", rekao je Ljubiša Radović, poverenik mesne zajednice.

Između napuštenih domova i novih doseljenika Sakar danas traži novu šansu za život, a oni koji su ostali i dalje u selu vide budućnost.