четвртак, 19.04.2012, 08:19 -> 08:29
Može selo, ali uz diplomu
Svih šestoro unučadi Slaviše Tošovića iz Lađevaca planira da ostane na selu i radi u porodičnom preduzeću. Uslov za to je da završe fakultet. Privilegija u "Kotleniku" nema ni za koga, posebno ne za članove porodice.
Slaviša Tošović Čugo, iz Lađevaca kod Kraljeva, osnovao je svojevremeno jednu od najpoznatijih mesnih industrija u Srbiji i nekoliko farmi za uzgoj svinja i junadi. Preduzećem "Kotlenik" sada upravljaju njegovi sinovi, Milomir i Miodrag, a naslediće ih njihova deca.
Uslov da šestoro unučadi Slaviše Tošovića ostane na selu i zaposli se u porodičnom preduzeću je fakultetska diploma - jer, kako kažu vlasnici "Kotlenika", savremena proizvodnja, osim napornog rada, zahteva i veliko znanje.
Na vrhuncu ekonomske moći i poslovnog ugleda u zemlji i nekoliko evropskih država, Slaviša Tošović je svoju mesnu industriju sa nekoliko farmi u koje, kako kaže, uložio pola veka rada u dve smene, prepustio sinovima.
Milomir i Miodrag, složno, kao pravi domaćini i ljudi s vizijom, u posao uvode svoju decu - planski, kad steknu fakultetsku diplomu.
Bez protekcije
Aleksandra, koja je kao diplomirani ekonomista prva od njih dobila posao u "Kotleniku", kaže da nije nimalo lako raditi u preduzeću koje ima veliki ugled i gde na radnom mestu niko nema privilegije, najmanje članovi porodice.
Na poslu vlada čist profesionalizam red se zna, pretpostavljeni poštuju. Dok traje radno vreme, nema familijarnosti. To važi za sve.
Na "Kotlenikovim" farmama godišnje se utovi 14.000 hiljada svinja i 7.000 junadi kod kooperanata. U savremenim pogonima, mesečno se prerađuje oko 200 tona mesa.
U proizvodnju će uskoro i Marko, koga od diplome diplomiranog tehnologa prerade mese deli samo jedan ispit. On kaže da porodično preduzeće samo na prvi pogled donosi sigurnost, jer je odgovornost velika. Zahtevi tržišta su sve veći, a od školovanih ljudi kao što je i sam, s pravom se očekuje najviše.
Aleksandrine i Markove sestre od strica uspešno privode kraju studije na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu. I one će se, kao mladi agroekonomisti, zaposliti u preduzeću svog oca i strica, svesne velikih obaveza, odgovornosti i očekivanja.
Četvoro sadašnjih i dvoje budućih diplomaca ponos su porodice. Deda Slaviša kaže da je najsrećniji čovek na svetu, ne zbog materijalnog bogastva već zbog zdrave porodice, sinova, uzornih porodičnih i poslovnih ljudi, i unuka koji će nastaviti da rade u preduzeću koje su on i njegova supruga Dobrila stekli teškim radom.
Zato je, kaže Slaviša Tošović, pred njegovim "Kotlenikom", koji zapošljava više od 200 radnika, sugurna budućnost. Bogato iskustvo je tu, a mladi stasaju kao dostojni naslednici.
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 16
Пошаљи коментар