Читај ми!

Poljoprivrednici traže sigurnost i jasna pravila umesto obećanja – šta očekuju od nove vlasti

U prethodnom periodu poljoprivredni proizvođači suočavali su se sa mnogim problemima – od klimatskih promena, preko smanjenih prinosa do niskih otkupnih cena i izostanka obećanih podsticaja. Zbog toga od budućeg ministarstva, pre svega, očekuju da im bude partner, ali i da uspostavi agrarnu politiku koja će omogućiti dugoročnu predvidivost, nezavisno od toga da li će se i kojom brzinom smenjivati ministri.

Пољопривредници траже сигурност и јасна правила уместо обећања – шта очекују од нове власти Пољопривредници траже сигурност и јасна правила уместо обећања – шта очекују од нове власти

U postojećoj agrarnoj politici dosta stvari treba promeniti, smatra Jančo Paljo iz Udruženja poljoprivrednika Aradac. Pre svega, moraju se utvrditi tačni datumi isplate svih podsticaja.

"Cene moramo da znamo unapred, kako bismo znali da li se isplati to što radimo. Tržište mora da se uredi, da se ne dešava da svi više zarađuju od nas koji proizvodimo hranu. Zarađuju prodavci repromaterijala, zarađuju nakupci, trgovci, izvoznici, a primarni proizvođači su u gubitku", objašnjava Paljo.

Jedan od zadataka trebalo bi da bude i preispitivanje dosadašnjih konkursa.

"Državni su donekle i bili korektni, ali pokrajinski su užas. Tu je prolazio samo onaj ko je bio blizak vlasti. Ja sam iz Aradca, to je kod Zrenjanina, i na lokalu treba preispitati šta se dešavalo sa konkursima za poljoprivredu, gde je i kome novac otišao, kao i kako je sprovedena licitacija. Zemlju su, takođe, dobijali privrženi stranci", navodi.

PIO za poljoprivrednike među prioritetima

Plaćanje penzijskog i invalidskog osiguranja još je jedan od kamena spoticanja poljoprivrednika.

"Prvo treba videti koliko je onih na koje se dugovi vode umrlo i šta je sve nenaplativo. Ne možete vi nekog ko ima 70 godina naterati da plati sebi staž za penziju. Nerealno je i da neko ko je 40 godina uplaćivao doprinose ima penziju istu kao onaj ko je uplaćivao 15 godina, jer je poljoprivredna penzija oko 26.000 dinara. PIO treba da plaćaju samo profesionalni poljoprivrednici", smatra Paljo.

Dodaje da bi svi profesionalni poljoprivrednici trebalo da budu u sistemu PDV-a, jer bi jedino tako poslovali pod istim uslovima. Smatra i da bi, ukoliko subvencije kasne, morala da se uvede kamata na kašnjenje.

Poljoprivrednici moraju da imaju predvidivost poslovanja

Takođe, mora se utvrditi tačan broj gazdinstava i grla stoke. Ne veruje u navode da se stočni fond uvećava, jer stanje na terenu pokazuje suprotno.

"Nekada na selu nije bilo kuće bez krave ili nekoliko svinja. Danas i mi na selu kupujemo mleko i meso u prodavnici. Nema stabilnosti i predvidivosti. Da bi se dobila krava treba da prođu tri godine. A mere se menjaju od godine do godine. Isto je i sa voćarstvom. Voćke počinju da rađaju tek u četvrtoj ili petoj godini. Do tada imate samo ulaganja, nema prihoda. Za ratarstvo je potrebna predvidivost od najmanje tri godine. A mi nismo znali iz meseca u mesec šta će biti", kaže Paljo.

Stočar Nenad Simić se godinama bavi tovom. Trenutno na farmi ima 700 grla i, kako kaže, rado bi povećao proizvodnju ukoliko bi se uslovi poslovanja poboljšali. Za sada najviše goveda izvozi u Crnu Goru. Uredna isplata premija i subvencija trebalo bi da bude prioritet ministarstva. Takođe, potrebno je da se u prodaji razdvoje domaći proizvodi od mesa i mleka od uvoznih.

"Glavni problem pada stočnog fonda u Srbiji su uvoz mesa i mesnih prerađevina, kao i mleka i mlečnih proizvoda. Da bi naši poljoprivrednici i stočari opstali i da bi se povećala proizvodnja treba uskladiti cenu mleka na tržištu. Ona trenutno iznosi 30 dinara po litru, a trebalo bi da bude između 55 i 65 dinara plus premija. Tako bi se ostvario značajan pomak u proizvodnji mleka, povećanju fonda muznih krava, a samim tim i povećanju broja teladi koja bi se koristila za dalji tov", navodi stočar iz Valjeva.

Dozvole i sertifikati za uvoz životinja

Problem koji bi buduće ministarstvo trebalo da reši jeste i problem dobijanja dozvola za uvoz životinja za tov.

"Zakonski rok za dobijanje dozvola je 20 dana, a kod nas se na rešenja čeka i po više meseci. Kada država raspiše program dodele poljoprivrednih kredita sa minimalnom kamatom i grejs periodom od šest meseci, poljoprivrednici ne mogu to da iskoriste onako kako bi trebalo za nabavku grla, jer se dozvole čekaju i po tri, četiri meseca. Te mesece gube od grejs perioda i upadaju u finansijske probleme", objašnjava Simić.

Ovaj stočar očekuje i da se sertifikati za uvoz usklade sa drugim zemljama, jer se na rešenja čeka i više od pola godine.

"Srbija ne prihvata uslove evropskih zemalja. Na primer, uvoz teladi iz Holandije, Hrvatske, Češke nije moguć, jer je kod njih zastupljen setotip tri vakcine protiv plavog jezika, a kod nas serotip četiri. Iako su sva grla ili vakcinisana ili im je urađen PCR test na plavi jezik naša zemlja to ne priznaje i ne želi da uskladi sertifikate", smatra Simić i dodaje da bi na čelu ovog resora trebalo da se nađe neko ko se zalaže za opstanak poljoprivrede.

Uspostavljanje Uprava za stočarstvo i za rad savetodavnih službi

Iz Udurženja Agroprofit poručuju da bi zakonom trebalo definisati rad budućeg ministarstva. Nakon toga obavezno bi trebalo formirati Upravu za stočarstvo.

"Ova nova uprava trebalo bi sistematski da prati stanje u stočarstvu, unapređuje odgajivačko-selekcijski rad, obezbedi pouzdane proizvodne i tržišne evidencije i predlaže mere za stabilizaciju i razvoj stočarstva. Posebno je važno da odluke o uvozu budu zasnovane na realnim potrebama domaćeg tržišta, uz primenu zakonom dozvoljenih mera zaštite domaće proizvodnje", kaže Čedomir Keco iz Udruženja "Agroprofit".

Takođe, trebalo bi uspostaviti Upravu za rad savetodavnih poljoprivrednih i prognozno-izveštajnih službi.

"Ove službe imaju obavezu da pružaju stručnu i administrativnu pomoć poljoprivrednim gazdinstvima i da po mogućnosti postavljaju oglede za biljnu i stočarsku proizvodnju. Dužne su da ministarstvo informišu o stanju useva i voćnjaka i kretanju stočarske proizvodnje na području koje obuhvataju svojim radom. Zbog racionalizacije posla međusobno sarađuju, pre svega, u razmeni stručnjaka za pojedine sektore kao što su nove tehnologije, mehanizacija. Uprava odobrava postavljanje ogleda i praćenje rezultata uz saradnju sa Upravom za bilje", pojašnjava Keco.

Ombudsman za hranu što pre treba da počne da radi

U nedavno usvojenoj Strategiji poljoprivrede predviđeno je i uvođenje ombudsmana za hranu, kao mehanizma zaštite interesa proizvođača i potrošača. Zbog toga bi ova institucija što pre trebalo da bude formirana.

"Osnovna uloga ombudsmana za hranu bila bi da doprinese uspostavljanju pravednijih i transparentnijih odnosa u lancu proizvodnje, otkupa, prerade i prodaje hrane. Poseban akcenat bio bi na zaštiti malih proizvođača, praćenju nepoštenih trgovačkih praksi, unapređenju ugovornih odnosa i rešavanju problema koji nastaju između učesnika na tržištu", kaže Keco.

Preispitivanje efekata postojećih mera podrške

Zadružni sektor ima velika očekivanja od budućeg ministarstva, pre svega, zbog teškog stanja u domaćoj primarnoj poljoprivredi i zadrugarstvu.

"Neophodna je koordinacija institucija iz različitih oblasti – poljoprivrede, trgovine, finansija, i preduzmanje interventnih mera u cilju zaštite domaće poljoprivredne proizvodnje pri različitim poremećajima na tržištu, u ublažavanju posledica elementarnih nepogoda, sprečavanja nekontrolisanog uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i drugih faktora koji ugrožavaju domaću poljoprivredu, a koje su uporno izostajale u prethodnim godinama ili su bile nedovoljne za rešavanje problema primarne proizvodnje", kaže mr Jelena Nestorov Bizonj iz Zadružnog saveza Vojvodine.

Politika podsticaja zadrugarstvu mora biti unapređena, uz njenu transparentnost i predvidivost, a u interesu primarne poljoprivredne proizvodnje. Uz to potrebno je analizirati efekte dosadašnjih mera.

"Sve mere poljoprivredne politike i politike ruralnog razvoja, počevši od direktnih plaćanja do kreditne podrške u poljoprivredi su neophodne. Međutim, unutar njih je potrebno napraviti kvalitetnu analizu dosadašnjih efekata i opredeliti što kvalitetnije buduće mere. Uloga zemljoradničkih zadruga do sada nije bila dovoljno prepoznata ni u oblasti direktnih plaćanja, ni u drugim merama, a naročito u oblasti investicionih podsticaja, što je svakako potrebno menjati”, objašnjava Jelena Nestorov Bizonj.

Udruživanje kao prioritet

Ovaj savez je i do sada bio i te kako aktivan u podnošenju predloga za nagomilane probleme, ali u državnim organima nisu imali sagovornike, zbog čega se nadaju da će se ova praksa promeniti.

"Zemljoradničke zadruge i zadrugari, posluju već godinama u teškim uslovima, počevši od negativnog uticaja suše, nedostatka vode za navodnjavanje, do niskih tržišnih cena poljoprivrednih proizvoda uz nesrazmerno visoke troškove proizvodnje i druge poremećaje na tržištu, što je značajno isrpilo njihove kapacitete. I pored navedenog, zadruge su podnosile teret krize za svoje zadrugare i kooperante godinama, obezbeđujući im uslove za rad, uz poslovanje na regularnom tržištu i plaćanje svih poreza i doprinosa državi, a pri tome su zahtevi zadružnog sektora od strane države ignorisani”, navodi Nestorov Bizonj.

Zadružni savez Srbije očekuje jasnu, dugoročnu i predvidivu agrarnu politiku uz doslednu primenu propisa. Pažnja bi trebalo da bude usmerena na uduruživanje, jer je to preduslov za jačanje konkurentnosti, sigurniji plasman proizvoda i opstanak sela. Takođe, predalažu formiranje Ministarstva za razvoj preduzetništva i zadrugarstva.

"Formiranjem posebnog ministarstva omogućilo bi se sistematičnije sprovođenje mera podrške malim i srednjim preduzećima, preduzetnicima i zadrugama, uz bolji pristup finansiranju, savremenim tehnologijama i domaćem i inostranom tržištu. Posebna pažnja bila bi posvećena razvoju proizvodnih kapaciteta, prerade, trgovine, zaštiti domaćih proizvoda i podsticanju novih oblika poslovnog povezivanja", kaže Nikola Mihailović, predsednik Zadružnog saveza Srbije.

Sprečavanje nekontrolisanog uvoza i jačanje inspekcijskih službi

Na domaće proizvođače nepovoljno utiče uvoz poljoprivrednih proizvoda u periodima kada postoji domaća ponuda.

"Proizvođači koji su već uložili sredstva u proizvodnju često se nalaze u situaciji da svoje proizvode prodaju po cenama koje ne pokrivaju u potpunosti troškove proizvodnje. Istovremeno, nedostatak obrtnih sredstava i otežana naplata potraživanja dodatno smanjuju njihovu sposobnost da finansiraju novu proizvodnju i neophodne investicije", navodi Mihailović.

Posebna značaj ima jačanje inspekcijskih službi kako bi se obezbedila dosledna kontrola kvaliteta, porekla i prometa poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, kao i sprečavanje neregularnosti koje narušavaju tržišnu konkurenciju i ugrožavaju domaće proizvođače.

"Za zemljoradničke zadruge poseban problem predstavljaju i nedovoljno razvijeni kapaciteti za skladištenje i preradu proizvoda, kao i ograničene mogućnosti za samostalan nastup na tržištu. Zato je neophodno stvarati uslove za veće povezivanje proizvođača, razvoj zadružne infrastrukture i jačanje pregovaračke pozicije zadrugara u odnosu na otkupljivače i trgovinske lance", objašnjava Mihailović.

Povoljni izvori finansiranja i prilagođavanje klimatskim promenama

Da bi se revitalizovalo zadrugarstvo predlažu donošenje sveobuhvatne strategije razvoja zadrugarstva, uspostavljanje posebnih, povoljnih kredita za zadruge uključujući beskamatno finansiranje, podsticanje zapošljavanje stručnjaka u zadrugama, kao i kontinuiranu edukaciju i promociju zadrugarstva.

Prioritet mora biti prilagođavanje klimatskim promenama, kao i proširivanje podrške ulaganjima u sisteme za navodnjavanje, osiguranje useva, modernizaciju i digitalizaciju proizvodnje.

"Sve češće suše, ekstremne temperature, nepogode i nestabilni vremenski uslovi neposredno ugrožavaju prinose i ekonomsku sigurnost proizvođača. Zbog toga predlažemo formiranje posebnog stručnog tela za praćenje uticaja klimatskih promena na poljoprivredu, koje bi okupljalo predstavnike nadležnih institucija, naučne zajednice, stručnih službi i proizvođača", kaže predsednik ZSS.

Iskustva razvijenih evropskih zemalja pokazuju da su stabilna agrarna politika i snažno zadružno organizovanje među ključnim preduslovima konkurentne i održive poljoprivrede.

Evropski proizvođači su, navode stručnjaci, tržišno snažniji upravo zato što su u velikoj meri organizovani i povezani. Zadruge im omogućavaju zajedničku nabavku, marketing, kontrolu kvaliteta, pristup investicijama i stručnu podršku, a u pojedinim sektorima predstavljaju osnovu održivosti celokupne proizvodnje.

петак, 20. новембар 2026.
9° C