Dijana Hrka za RTS: Obećala sam Stefanu da ću pravdu isterati do kraja
Prvi novembar 2024. godine zauvek je promenio živote porodica 16 nastradalih u padu nadstrešnice u Novom Sadu. Dve godine kasnije, pitanje odgovornosti i dalje je u središtu njihove borbe. Dijana Hrka, majka Stefana koji je stradao u toj nesreći, govori za RTS o životu posle tragedije i zahtevu da se utvrdi odgovornost.
"Učim da živim sa tim gubitkom", kaže Dijana Hrka, majka Stefana koji je stradao na Železničkoj stanici u Novom Sadu, dok je ispraćao ili čekao devojku.
Kaže da svi roditelji u takvim situacijama imaju sebičan trenutak kada sebi kažu "Boga molim da nije moje dete".
"Ne mislimo mi ništa loše time, ali jednostavno živiš u nadi da nije tvoje dete. Verovatno se od toga nikada neću oporaviti", naglašava Hrka.
Prvi novembar 2024. godine ostao je upisan crnim slovima u živote porodica stradalih ali i u istoriji Novog Sada. Tragedija je pokrenula proteste i zahteve za utvrđivanje odgovornosti. Dijana je postala jedno od prepoznatljivih lica te borbe.
Napominje da je Stefanu na njegovom grobu obećala da će pravdu isterati do kraja.
"Kada odem na grob i kažem Stefanu: 'Ja, sine, više ovo ne mogu'. Raspadnem se u param parčad. Obećala sam na njegovom grobu da ću ovo terati do kraja. Ja ovo moram da isteram. I onda se vratim kući i kažem: 'Sad ćeš se sastaviti i krenuti ispočetka'. I tako svaki put", kaže Dijana Hrka.
Od institucija i dalje čeka odgovore.
"Kada će Aleksandar Vučić i Zorana Mihajlović biti saslušani o nadstrešnici? (Milorad) Dodik, pa svi ostali. Ja ću tražiti od tužioca, bilo ko da je potpisao nešto u vezi sa nadstrešnicom, da budu saslušani", rekla je Hrka.
Pitanje odgovornosti ne završava se na tragediji u Novom Sadu. Poručuje da društvo ne sme da zaboravi ni druge nesreće i žrtve, niti ulogu institucija u njihovom rasvetljavanju.
"Građani Srbije, ne smemo da zaboravimo nijednu žrtvu. Ne samo pad nadstrešnice, ne smemo da zaboravimo ni Ribnikar, ni Dubonu, Orašje, helikopter, naplatnu rampu. Ne smemo da zaboravimo ni jednog tatu iz Lučana i njegovu porodicu. To ne smemo nikada da zaboravimo", kaže majka pokojnog Stefana.
"Ne smemo da zaboravimo ko nam je bio na kojim pozicijama, ne smemo da zaboravimo policiju koja nam je tukla decu, ne smemo da zaboravimo tužioce i sudije koji nisu radili svoj posao, ne smemo nikome da zaboravimo ništa. To mora da ostane urezano da se ne bi greške ponavljale", dodaje Dijana Hrka.
Šesnaest izgubljenih života, dve godine bez odgovornosti. Porodice stradalih i dalje čekaju da institucije konačno imenuju i kazne odgovorne za tragediju.