Kako prepoznati da je neko žrtva trgovine ljudima
Srbija prvi put sistemski uređuje oblast suzbijanja trgovine ljudima i zaštite žrtava. Nakon što je Vlada utvrdila predlog zakona, našao se pred poslanicima na dnevnom redu u Skupštini. Broj identifikovanih žrtava godinama raste, a najčešća su seksualna i radna eksploatacija.
Nacrt zakona odavno je spreman, dobio je zeleno svetlo i od Evropske komisije. Miroslav Jovanović iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima, koji je bio član radne grupe za izradu nacrta, kaže da je zakon u potpunosti u skladu sa evropskom regulativom.
"Čak mislim da će Srbija sa ovim zakonom biti među zemljama koje pružaju najviši stepen zaštite i podrške žrtvama trgovine ljudima. On zapravo sistematizuje mnoge stvari i mehanizme koje smo mi već imali i koji su bili dobri. Imali smo i Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima i nacionalnog koordinatora i nacionalnog izvestioca i organizacije koje se bave žrtvama trgovine ljudima i Savet Vlade Republike Srbije za borbu protiv trgovine ljudima. Sada su sve te institucije zakonom prepoznate i uređene", kaže Jovanović.
Model socijalnog puta
Zakon sada jasno definiše nadležnosti svih ključnih subjekata u suzbijanju trgovine ljudima. Glavna nadležnost Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima je identifikovanje žrtava.
"Druga vrlo važna uloga centra jeste da napravi jednu mrežu podrške u koju će uključiti razne druge organizacije i ustanove koje će pomagati žrtvi u narednim godinama. Njima su garantovana prava na zdravstvenu zaštitu, na bezbednost, na smeštaj, na usluge socijalne zaštite, na kompenzaciju, na novčanu naknadu, pravo da ne budu gonjene za ona dela koja su počinila u kontekstu trgovine ljudima za koja su bila primorana, pravo na smeštaj, na obrazovanje, na to da se postupak vodi na jeziku koji ona razume. Tu je i pravo na ostanak u Republici Srbiji i pravo na dobrovoljni povratak u zemlju porekle i mnoga druga prava", navodi Jovanović.
Sva ta prava su u skladu sa modelom "socijalnog puta" koji će nakon usvajanja zakona biti institucionalizovan.
"To je model koji podrazumeva da žrtva dobija svu pomoć i podršku nevezano za učešće u krivičnom postupku. Nije uslovljena time i to je ono što je vrlo važno", kaže Jovanović.
Identifikovano 60 žrtava trgovine ljudima
Prošla godina je bila rekordna po broju prijava sumnji na trgovinu ljudima. Centru za zaštitu žrtava trgovine ljudima stigle su 242 prijave, od čega je identifikovano 60 žrtava trgovine ljudima:
"To je dvostruko više prijava nego pre pet godina. Jako je važno da imamo što veći broj prijava zato što nisu svi žrtve trgovine ljudima, ali ogromna većina svih tih ljudi za koje smo dobili prijavu su žrtve nekih drugih krivičnih dela, nekih drugih oblika zlostavljanja. Neko je žrtva nasilja u porodici, neko je žrtva silovanja. Mi kada radimo sa tim osobama, kada procenimo da nije žrtva trgovine ljudima pozovemo druge ustanove koje su specijalizovane i uputimo ih na njih."
Dve trećine žrtava bile su žene, mnogo je i dece, čak 40 odsto. Primetan je i rast broja prijava koji se odnose na strane državljane.
"Većina njih dolazi iz siromašnih zemalja. I onda se uvek pronađe neko ko će želeti to da iskoristi i da zloupotrebi. U postupcima identifikacije potvrilo se da velika većina njih nisu žrtve trgovine ljudima, nego nekih drugih oblika prevara ili kršenja radnih prava, ali neki od njih jesu identifikovani kao žrtve trgovine ljudima i oni su dobili svu pomoć. Ono što je važno da naglasimo jeste da u Srbiji strani državljani imaju ista prava na pomoć i podršku kao i državljani Republike Srbije", objasnio je Jovanović.
Kako prepoznati da je neko žrtva trgovine ljudima
Obučeno 1.500 profesionalaca
Većem broju prijava doprinele su i obuke za prepoznavanje slučajeva trgovine ljudima i podršku žrtvama koje je Centar prošle godine održao u 25 gradova.
"Prošle godine smo u susret usvajanju ovog zakona imali jednu veliku akciju koju je sprovodilo Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Imali smo učesnike iz 110 gradova i opština u Srbiji i obučili smo 1.500 profesionalaca iz svih sistema, policije, tužilaštva, zdravstva, prosvete, socijalne zaštite. Nije mnogo bitno da li će običan građanin da razlikuje trgovinu ljudima od nekog zlostavljanja. Ako prepozna neke simptome, ako vidi da neko prosi, ako pruža seksualne usluge, ako vidi da neka deca vrše neka krivična dela, ako vidi da je neka devojčica udata sa 13, 14 godina, to su sve neki od indikatora koji ukazuju na trgovinu ljudima i veću grešku ćete napraviti ako ne prijavite to, nego ako prijavite", rekao je Jovanović.
Sumnja se može prijaviti policiji i Centru za zaštitu žrtava trgovine ljudima. Centar ima i prihvatilište za žrtve trgovine ljudima koje je namenjeno ženama starijim od 16 godina i kapacitet je 6 mesta. U planu je proširenje kapaciteta, a radi se i na uspostavljanju usluge smeštaja za muškarce.