VI nam piše čak i posmrtne govore i bračne zavete – šta ako se (za)igramo emocijama
"Ubi me prejaka reč", govorio je Branko Miljković. Ali, ako naše reči budu rezultat algoritama veštačke inteligencije, hoćemo li moći da izmerimo njihovu jačinu? Tehnološki stručnjaci, etičari i psiholozi vode debatu – koliko smemo da se "igramo emocijama" u razvoju novih modela veštačke inteligencije.

Nedavno su svetski mediji preneli da je Chat GPT korišćen čak i za pisanje posmrtnog govora. Jedna Njujorčanka je potražila pomoć veštačke inteligencije (VI) kako bi se oprostila od svog oca.
Naime, u konverzaciji sa Chat GPT-jem podelila je podatke o svom ocu i neke uspomene koje su doživeli i dobila govor kojim je bila zadovoljna. Ipak, taj potez izazvao je osudu njenih sestara.
"Ljudi teško mogu da shvate upotrebu nečeg tako neljudskog u tako ljudskom trenutku", rekla je Tori Mekun.
Nesuglasice između Tori i njenih sestara upravo predstavljaju širi kulturni kontekst u kojem se nalazimo.
Chat GPT je "eksplodirao" tokom prošle godine, a danas ima čak 100 miliona korisnika nedeljno. Ipak, njegovo korišćenje u ovakvim trenucima otvorilo je debatu među stručnjacima za tehnologiju, etičarima i psiholozima – koliko smemo da se "igramo emocijama" u razvoju novih modela veštačke inteligencije.
Osim posmrtnih govora, pojedini korisnici Chat GPT-ja naveli su da im je pomogao i u drugim krajnje ličnim trenucima, na primer pri pisanju bračnih zaveta. Neki startapi lansiraju čak prilagođene VI alate koja olakšavaju pisanje takvih poruka.
Hoćemo li znati da razlikujemo (ne)lične poruke
Ipak, jedna studija sugeriše da upotreba veštačke inteligencije u ličnim porukama izaziva sumnju kod onih kojima je ta poruka namenjena.
Prema istraživanju izraelskog Univerziteta Bar Ilan, manje je verovatno da će oni koji primaju poruku prihvatiti izvinjenja generisana veštačkom inteligencijom, jer ne misle da su iskrena. Studija pokazuje da je slično i u prenošenju drugih ličnih poruka.
Kako navodi koautor istraživanja Omri Ašer, smatra se da je rad veštačke inteligencije "pogrešan u smislu njegove moralne autentičnosti". "Mašine se doživljavaju kao manje sposobne da obavljaju emocionalni posao", dodaje Ašer.
I profesorka psihologije Kristina Brajović Car za Internet portal RTS-a kaže da posedujemo veštinu koja može da predstavlja nadgradnju, ali ne i zamenu postojećih ljudskih emotivnih izraza.
"Tako smo ustrojeni da ćemo uvek intuitivno umeti da razlikujemo ‘nepogrešivo dobar odgovor’ nehumanog porekla, od nesavršenih napora koje čini čovek u svojim nastojanjima da bude pravilno shvaćen", naglašava ona.
Poručuje da su i pre veštačke inteligencije postajale matrice odnosa i obrasci poželjnog i prihvatljivog ponašanja za datu priliku.
"Privatno i javno je već odavno fuzionirano, kriza autorstva i autentičnosti je veliko pitanje i u umetnosti, ne samo u sferi intimnih odnosa", navodi Kristina Brajović Car.
"Tuđi odgovor i rešenja, uglavnom ostaju tuđi"
Naše emocije su povezane sa našom bazičnom biologijom, ne samo sa višim kognitivnim procesima, ističe Kristina Brajović Car:
"One ostavljaju trag u organizmu i motivišu nas da donosimo najvažnije životne izbore i odluke, poštujemo i razumemo sebe i druge i snalazimo se u novim situacijama."
Pored toga što imaju komunikološku funkciju, emocije imaju i svoj razvojni značaj.
"Neprijatne emocije, greške koje činimo iz afekta, impulsivne reakcije i slični spontani izrazi predstavljaju priliku za neposredno učenje i osnovu za građenje zrelijih mehanizama prevladavanja stresa. Gotovi odgovori, odakle god da dolaze, ranije od starijih iskusnijih generacija, danas od veštačke inteligencije, olakšavaju eventualno brzo situaciono snalaženje i gašenje emocije, ali ne predstavljaju priliku za učenje niti imaju razvojni potencijal za osobu. Upravo je suprotno od toga. Tuđi odgovor i rešenja, uglavnom ostaju tuđi", poručuje Kristina Brajović Car.
"I bez struje ili baterija treba da znamo šta da uradimo u kritičnim trenucima"
Mlađe generacije više koriste nove tehnologije. Na pitanje kako im objasniti da je važno da nauče da samostalno verbalizuju svoje mišljenje, želje ili emocije, Kristina Brajović Car kaže da taj zadatak nije lak, a da se ponekad zapitamo da li je uopšte moguće.
Naglašava da i "pored tehnoloških unapređenja kada je reč o kapacitetima pojedinca i njegovoj samodovoljnosti, život u zajednici ostaje neizbežna premisa opstanka".
"Samopouzdanje i sve ostalo na čemu se ono zasniva ne može da bude razvijeno kao stabilna kategorija doživljaja sebe bez direktnog iskustva sa grupom. Samopouzdanje koje se ne zasniva na poverenju u sebe da raspolažemo minimumom veština koje će nam obezbediti da i bez struje ili baterije znamo šta da uradimo u izazovnim ili kritičnim trenucima, nije stabilno samopouzdanje, već utešna, odbrambena iluzija o sopstvenim moćima", naglašava Kristina Brajović Car.
Treba li postaviti granice u razvoju VI
Govoreći o tome treba li postaviti granicu u razvoju veštačke inteligencije, Kristina Brajović Car kaže da nam je potreban otvoreni dijalog o tom pitanju između različitih disciplina koje se bave čovekom i njegovim potrebama.
"Iz interdisciplinarnosti dolaze kočnice. Nauke poput filozofije, psihologije, sociologije, prava, studija politike, bezbednosti, samo su neke od važnih oblasti koje treba da imaju ulogu u dizajniranju i implementaciji sistema veštačke inteligencije, ukoliko zaista želimo da postignemo dugoročan sinergijski učinak i otvorimo nove mogućnosti razvoja društva i pojedinca, poznajući limite i slabosti sva tri pomenuta sistema – čoveka, društva i veštačke inteligencije", zaključuje Kristina Brajović Car.
Novi modeli VI znaće da prepoznaju naše emocije
A upravo se radi na tome da se prebrodi "jaz" između ljudske i veštačke inteligencije ili u prenesenom značenju da se mašinama da deo ljudskosti. Taj težak zadatak je pred najboljim tehnološkim stručnjacima sveta koji upravo razvijaju najnovije modele veštačke inteligencije koji će znati da prepoznaju i klasifikuju naše emocije.
Tome svedoče i najave da će napredni algoritmi nove verzije veštačke inteligencije moći veoma pouzdano da prepoznaju naše emocije i to samo na osnovu izraza lica, kao i da sa nama komuniciraju u skladu sa tim.
A to je skorije nego što mislimo jer, prema svemu sudeći, Chat GPT 5 stiže 2025. godine. Možda je poslednji trenutak da stanemo i da se dobro zamislimo – koliko ljudskosti treba dati veštačkoj inteligenciji.
Коментари