недеља, 15.12.2024, 08:35 -> 11:26
Извор: РТС
Đurović za RTS: U sportu nema demokratije, treneri moraju da budu odlični psiholozi
Bivši košarkaški trener Vlade Đurović rekao je gostujući u Jutarnjem programu RTS-a da u sportu ne postoji demokratija, te da treneri moraju biti odlični psiholozi kako bi došli do dobrih rezultata.
Đurović je na početku razgovora uporedio posao trenera neke sportske ekipe sa poslom direktora u velikoj korporaciji.
"Ima sličnosti u vođenju korporacije sa vođenjem tima, ali ima i bitnih razlika. U sportu ne postoji demokratija. Trener komanduje u svlačionici, a vlasnik van svlačionice i bavi se finansijama, medijima i drugim stvarima. Trener je taj koji u ključnim momentima vodi glavnu reč, a ako mnogo ljudi priča to nije ono pravo. Ja sam imao sastanke sa igračima posle nekih neuspeha i uvek sam pričao sa onima koji imaju šta da kažu i koji su konstruktivniji. To su uglavnom bili dobri sastanci jer se saznaju neke stvari, ali nisu ključni, jer su bolji pojedinačni sastanci sa igračima", započeo je Đurović.
Svoje mišljenje o važnosti sastanaka za poslovanje dala je i predstavnica Infostuda Branislava Gajić, koja model biznismena Džefa Bezosa zasnovan na haotičnoj diskusiji smatra veoma dobro konstruisanim.
"Mnoge firme kod nas su usvojile način poslovanja kakav je prisutan u velikim svetskim kompanijama, iako naravno ne posluju svi po istom modelu. Bezosov model je odlična stvar i zapravo on teži simbiozi jasnog dokumenta i haotičnog sastanka sa slobodnom diskusijom. Dobra stvar je i to što on zahteva da prvo govore osobe na nižim pozicijama, kako kasnije ne bi prilagođavale svoje mišljenje i odgovore na osnovu onoga što su pre njih rekli nadređeni", rekla je Gajićeva.
Đurović je dodao da trener uvek mora voditi računa o tome kako komunicira sa svojim igračima.
"Trener mora da zna osnovne stvari o svom igraču. I to iz kakve je porodice i kakvo mu je obrazovanje i šta mu se trenutno dešava u životu. Kada se znaju takve stvari, lakše se radi sa igračima. Lično sam često galamio i imao uspeha, ali nekada ga i ne bude. Treba vikati, ali znati kako se to radi i kada se radi. Kokoškov je pokušao da uvede princip iz Amerike po kom se i persira igračima kao studentima. Međutim, ovo je Balkan i trener mora drugačije da se obraća igračima. Trener mora da bude i psiholog, jer vikanje nekad može biti kontraproduktivno", naglasio je Đutović.
Govorio je Đurović i o prisustvu psihologa u sportskim kolektivima.
"Psiholog ne treba da priča direktno sa igračem, ako mu trener ne kaže da to uradi. To može loše da utiče na igrača i da pomisli da je poludeo ili nešto slično. Jednom prilikom sam u timu imao doktora koji je bio psiholog i korsitio sam ga tako da rešim situacije sa igračima sa kojima nisam imao dobar odnos i imali su ulogu posrednika. Miljan Miljanić je na primer u Grčkoj poludeo nakon što je ispustio prednost od 2:0 u prvom poluvremenu i tim je ostao sa igračem manje. Tada mu je Vojkan Stefanović rekao da se smiri i on je nakon toga igračima rekao da je podvig igrati u Grčkoj i imati nerešen rezultat sa igračem manje, te da treba da nastave u istom ritmu i na kraju su pobedili. To je primer dobrog uticaja psihologa na trenera koji bi inače verovatno drugačije reagovao", izjavio je Đurović.
Gajićeva je istakla i da pristup sastanku treba zavisiti od njegove vrste, odnosno od cilja koji treba postići.
"Ono što je slično poluvremenu na utakmici jeste kada u nekoj kompaniji mora da brzo da se donese neka odluka i tada na sastancima nema previše demokratije, već menadžment preuzima odgovornost na sebe. Za jednog direktora je takođe jako važno da poznaje svoje najbliže saradnike, jer nije moguće poznavati sve u firmama koje imaju i po više hiljada ljudi. Sve zavisi od situacije, te je dobro imati različite pristupe sastancima u zavisnosti od toga šta je cilj", naglasila je Gajićeva.
Za kraj je Đurović napomenuo da se pristup često mora razlikovati od igrača do igrača.
"Priznavao sam da sam bio kriv, ali nekad to ne radim pred igračima već samo na sastanku uprave. Načini za ohrabrivanje igrača moraju biti raznovrsni i ne smeju se ponavljati, što se razlikuje od rada nekih generalnih direktora. Oni takođe moraju biti psiholozi i različite ljude treba drugačije tretirati kako bi se dobili najbolji rezultati. Na Aleksu Avramovića na primer možete vikati i on će dobro reagovati, dok je situacija potpuno drugačija kada je na primer Balša Koprivica u pitanju", rekao je Đurović.
Коментари