Читај ми!

Džajinih osam decenija fudbalskog nasleđa i magije koja traje

Jedan od najboljih fudbalera u istoriji Jugoslavije i Srbije, Dragan Džajić, proslavlja 80. rođendan. Njegova karijera, obeležena majstorstvom na levom krilu, trofejima sa Crvenom zvezdom i statusom legende, ostavila je neizbrisiv trag u svetskom fudbalu.

Retki su sportisti čije ime postane sinonim za čitavu epohu, a Dragan Džajić je upravo to - simbol vremena u kojem je fudbal bio mnogo više od igre.

Rođen 30. maja 1946. godine u Ubu, malom mestu šezdesetak kilometara od Beograda, Džajić je bio predodređen za velika dela.

Njegov talenat, uočen na juniorskom turniru u Valjevu, brzo ga je doveo u Crvenu zvezdu kao 15-godišnjaka, gde ga je pod svoje okrilje uzeo čuveni trener Miljan Miljanić.

Bilo je potrebno samo šest meseci da iz omladinskog pogona pređe u prvi tim. Debitovao je 1963. godine, u meču protiv Budućnosti iz Titograda. Bio je to početak jedne od najblistavijih karijera na ovim prostorima.

Džajićeva igra bila je poezija u pokretu, kako su u novinama često opisivali njegove dodire sa loptom.

Iako je počeo kao levi bek, ubrzo je postalo jasno da je njegovo mesto mnogo bliže protivničkom golu. Kao levo krilo, postao je nerešiva enigma za odbrane širom Jugoslavije i Evrope. Vitak, elegantnog i dugog koraka, posedovao je neverovatnu brzinu i tehniku driblinga koja je delovala nestvarno.

Njegova sposobnost da u punoj brzini promeni pravac, izbaci čuvara iz ravnoteže postala je zaštitni znak Crvene zvezde. Uz to, bio je i izuzetan strelac, majstor slobodnih udaraca i igrač koji je postigao golove direktno iz kornera.

Dominacija sa Zvezdom i ožiljak iz Atine

U dresu Crvene zvezde, Džajić je osvojio pet titula prvaka Jugoslavije (1964, 1968, 1969, 1970, 1973) i četiri trofeja Kupa maršala Tita (1964, 1968, 1970, 1971).

Odigrao je rekordnih 590 utakmica i postigao 287 golova, postajući jedan od petorice igrača sa statusom "Zvezdine zvezde".

Najveća evropska rana ostaje polufinale Kupa evropskih šampiona u sezoni 1970/71. Zvezda je u Beogradu savladala Panatinaikos sa 4:1, u meču u kojem je Džajić briljirao.

Međutim, zbog suspenzije nije mogao da igra revanš u Atini. Bez svog najboljeg igrača, beogradski tim je poražen sa 3:0 i, zbog pravila gola u gostima, ostao bez finala.

Bio je to trenutak koji je, prema mnogim svedocima, definisao evropsku sudbinu Zvezde sve do Barija dve decenije kasnije. Njegov uticaj bio je toliki da je njegovo odsustvo bilo nenadoknadivo.

Nakon Zvezde, proveo je dve uspešne sezone u francuskoj Bastiji (1975-1977), gde je takođe ostavio dubok trag, postigavši 31 gol, pre nego što se vratio u Beograd da završi igračku karijeru 1978. godine.

"Magični Dragan" i reprezentativna slava

Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je sa samo 18 godina, 1964. godine protiv Rumunije. Ukupno je odigrao 85 utakmica, što je decenijama bio nacionalni rekord, i postigao 23 gola.

Vrhunac njegove reprezentativne karijere dogodio se na Evropskom prvenstvu 1968. godine u Italiji. U polufinalu protiv tadašnjeg svetskog prvaka Engleske, Džajić je odigrao utakmicu života.

U 87. minutu, na maestralan način je primio loptu, prevario čuvara i lobovao legendarnog golmana Gordona Benksa za pobedu od 1:0. Britanska štampa mu je tada nadenula nadimak "Magični Dragan" (The Magic Dragan).

U finalu protiv domaćina Italije postigao je vodeći gol, ali su "azuri" izjednačili, da bi u ponovljenom meču slavili sa 2:0, uz, kako je Džajić kasnije tvrdio, veliku pomoć sudije Dinsta.

Uprkos porazu, bio je najbolji strelac turnira i izabran u idealni tim, a iste godine zauzeo je treće mesto u izboru za Zlatnu loptu, iza Džordža Besta i Bobija Čarltona.

Njegov talenat prepoznali su i najveći fudbalski umovi tog vremena, među njima i legendarni Pele.

"Džajić je balkansko čudo, pravi čarobnjak. Žao mi je što nije Brazilac, jer nikada nisam video tako prirodnog fudbalera".

Franc Bekenbauer smatrao je da je Džajić 1968. godine bio najbolji igrač Evrope.

Život posle terena: usponi, padovi i trajno nasleđe

Po završetku igračke karijere 1978. godine, odmah je postao tehnički direktor Crvene zvezde. Sa te pozicije bio je jedan od arhitekata tima koji je 1991. godine osvojio Kup evropskih šampiona i Interkontinentalni kup - najveći uspeh u istoriji srpskog klupskog fudbala.

Dragan Džajić danas obavlja funkciju predsednika Fudbalskog saveza Srbije.

Njegovo nasleđe je ogromno. Uefa ga je 2003. godine proglasila za najboljeg igrača Srbije i Crne Gore u poslednjih 50 godina.

Crvena zvezda je u njegovu čast povukla dres sa brojem 11, čime je simbolično potvrđen njegov status legende.

Kao direktor i predsednik Crvene zvezde osvojio je 11 prvenstava, osam kupova, Kup šampiona i Interkontinentalni kup.

Od decembra 2014. godine, odlukom Skupštine Crvene zvezde, Džajić je izabran za počasnog predsednika kluba. 

Osam decenija života i više od šest decenija u fudbalu svedoče o karijeri koja je ostala jedinstvena i do današnjeg dana neprevaziđena.

понедељак, 31. август 2026.
24° C