среда, 25.03.2026, 23:05 -> 13:34
Džez
Nastavljamo ciklus posvećen najzanimljivijim albumima iz istorije džeza, koji su svojevremeno pomerali granice izraza i započinjali nove i smele tendencije unutar žanra. Ovom prilikom slušaćemo debitanski album gitariste Džona Meklaflina „Extrapolation”, objavljen 1969. godine za nezavisnu izdavačku kuću Marmalade Records iz Velike Britanije.
Džon Meklaflin je od početka karijere bio predodređen za velika dela. Već krajem šezdesetih učestvuje u stvaranju ključnih albuma fjužn džeza – Majlsovih „In a Silent Way” i potom epohalnog „Bitches Brew”. Tokom sedamdesetih postaje jedan od najznačajnijih muzičara fjužn ere, ali i jedan od pionira world music scene kroz rad u bendovima Mahavišnu orkestra i Šakti, gde istražuje veze džeza i indijske tradicionalne muzike. Do danas zadržava status jedne od najvećih živih legendi džeza.
Pre nego što će izbrusiti svoj prepoznatljiv stil u domenu krosover džeza i drugih žanrova, još početkom 1969. je snimio bendliderski debi album „Extrapolation” sa svojim kvartetom u Londonu. U ovoj ključnoj godini za razvoj fjužn džeza, još nisu bili jasno uspostavljeni postulati žanra, a eksperiment i slobodno istraživanje zajedničkih tačaka džeza i roka su imali primat u odnosu na komercijalno uobličavanje novog muzičkog pravca. Upravo u tom duhu možemo posmatrati i „Extrapolation” – kao izraz nesputanih sviračkih ideja i album ispred svog vremena.
Uz Meklaflina, ključni muzičar na albumu je bariton saksofonista Džon Surman, koji će tokom godina i sam postati jedna od ključnih figura evropskog džeza i ECM estetike. Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da je za album bio predviđen basista Dejv Holand, međutim on je morao da odustane od snimanja nakon poziva Majlsa Dejvisa da dođe kod njega u Ameriku, te ga je zamenio danas malo poznati Brajan Odžersa. Kvartet kompletira bubnjar Toni Oklsi, koji će ostvariti veoma uspešnu karijeru na evropskoj džez sceni.
Na ovom albumu ni Meklfalin, ni Surman ne zvuče onako kako ih danas poznajemo; u ovoj fazi karijere njihov svirački stil je užurban, ali i pomalo sirov, nebrušen. Ovakvom doživljaju pomaže i prirodna produkcija koja hvata duh i nesavršenost žive svirke. Njihova muzika utoliko oličava i duh alternativnog roka i njujorške džez eklektike koja će zaživeti tek decenijama kasnije. Premda je kritika dobro ocenila album, sticajem okolnosti kvartet nije nastavio sa radom, a sam Meklafin je razvio svoju muziku u drugačijem smeru. Ali „Extrapolation” je zauzeo značajno mesto u istoriji džeza kao svedočanstvo o rađanju nove muzike koja će odrediti džez žanr u predstojećim decenijama.
Autor Nikola Marković.
Коментари